Proglašeni su dobitnici nagrade Prozak i Na vrh jezika!

Doznali smo dvadesete dobitnike nagrada za rukopise autora do 35 godina Prozak i Na vrh jezika!

Alen Živković dobio je nagradu Prozak za zbirku priča Stol za jednoga, dok je Katarina Bošnjak dobila nagradu Na vrh jezika za zbirku pjesama Kad porastem ubiću Kaću.

O dobitnicima je odlučivao žiri u sastavu Marija Andrijašević, Kruno Lokotar, Marko Pogačar, a u nastavku prenosimo i njihovo obrazloženje.

Za zbirku priča Stol za jednoga Alena Živkovića naveli su sljedeće:

Zbirka priča Stol za jednoga Alena Živkovića okuplja priče koje lucidno i s izrazitim stilskim senzibilitetom mapiraju različite aspekte naše svakodnevnice. U njima se privatna iskustva i društvene tenzije isprepliću nenametljivo ali precizno, najčešće kroz likove koji su istovremeno glasni i potisnuti, cinični i ranjivi, prepoznatljivi i pomaknuti. To su radnici, sinovi, gubitnici, žene u pretežno muškim svjetovima, šefovi, novinari, zaposlenici na rubu burnouta, ljubavnici, hejteri i vjernici u nešto što ni sami ne znaju kako nazvati.

Živković piše priče koje ne traže vanjski zaplet, već se konstruiraju iz atmosfere, situacije, sitnog pomaka u unaprijed zadanoj rutini. Njegov prozni glas oslanja se na ritam govornog jezika, oštrinu u dijalozima i finu ironiju u naraciji. U toj naraciji autor odlično gradi prostor za humor i apsurd i istovremeno melankoliju.

Motivsko-tematski, zbirka se bavi širokim spektrom – od političke alegorije, preko (muških) emocionalnih raspada, klasne dinamike i mizoginije, do suptilne, precizne parodije korporativnog govora i otuđenja. Iako se žanrovski zadržava u realističkoj poetici, u pričama se često otvara prostor za nadrealne ili groteskne elemente, koji služe kao pojačivači društvene slike. Posebno se ističe autorova sposobnost da političko smjesti u osobno: pitanje pripadnosti, nevidljivosti, fizičkog i emocionalnog preopterećenja, degradacije tijela, muške krize, rodne uloge – sve to u Živkovićevim pričama proizlazi iz obične situacije. Upravo u tom pristupu očituje se zrelost ovog rukopisa.

Zbirka posjeduje koherentan ton – duhovit i gorko-melankoličan – i ujednačenost kvalitete, s pričama koje se, i kad tematski i žanrovski variraju, međusobno dopunjuju. Često se kod Živkovića radi o likovima koji žele pobjeći iz situacije u kojoj su, ali ne znaju kamo. Oni su zato često promatrači, a čitatelj je pozvan da sjedi za istim stolom – za jednoga. Čitajte ove priče, one su politične bez parola, duhovite bez forsiranja i kritične bez dociranja.

Za pjesničku zbirku Kad porastem ubiću Kaću Katarine Bošnjak istaknuli su:

Rukopis Kad porastem ubiću Kaću Katarine Bošnjak zaokružena je i iznijansirana zbirka pjesama ispovjedne, intimne i društvene tematike. Kompozicijski se sastoji od tridesetak pjesama, mahom pisanih u proznom, slobodnom stihu. U njima Bošnjak motivsko-tematski progovara o raznim aspektima (ženske) svakodnevnice kroz osobne mitologije: o odrastanju, tijelu, seksualnosti, (neuzvraćenoj) ljubavi, psihičkom i fizičkom radu, emocionalnom radu u odnosima, majci, bolesti i smrti, životu u koferu, u unajmljenim stanovima i tuđim gradovima, prostornoj dislociranosti.

Posebnu težinu rukopisu daje upravo tematiziranje ženskog iskustva i djevojaštva, koje je nesentimentalno, ali snažno afektivno nabijeno — ne rezignacijom, nego nekom vrstom egzaltacije. Jezik zbirke hibridan je, oslonjen na razgovorni registar i direktnost, kao da se poruka ni slučajno ne smije zaobići (ubiti Kaću, ubiti najranjiviji, najistureniji dio sebe, koji osjeća u svijetu kojem su osjećaji samo smetnja!), a istovremeno je prožet lirskim, ponekad i aforističkim iskazima. Bošnjak piše stihove koji lucidnost dovode u prvi plan kako bi se nježnost razigrala u drugom. U izrazu koristi pauze, ritmička ponavljanja i mikronarative kao sredstvo emocionalnog zasićenja stiha.

Zbirka posjeduje iznimnu koherentnost — ne toliko zbog tematske usmjerenosti koliko zbog jedinstvenog tona: osjećaja neprestanog suočavanja sa sobom i svijetom, s istančanom dozom ironije, melankolije i samopropitivanja. To je glas koji se ne boji proturječja i ne traži apsolucije, već jasnoću iskaza i mogućnost da s čitateljem uđe u dijalog.

Bošnjak svoj rukopis gradi bez patetike, ali s velikim emocionalnim ulogom. Riječ je o autorici koja jasno zna gdje su (joj) granice, ali ih svjesno i znatiželjno pomiče. Ovim rukopisom Katarina Bošnjak pokazuje iznimnu pjesničku zrelost i prepoznatljiv pjesnički glas koji već sad stoji „na vrh jezika“.

Čestitamo nagrađenim autorima, a ostale podsjećamo da je natječaj trajno otvoren, a možete ga pratiti na Facebook stranici!