Danas zaista svjedočimo obilju teorija zavjera koje se protežu na razne sfere života, a književnost nije iznimka. Prisjetimo se i upoznajmo s nekima od najpoznatijih i najzanimljivijih misterija i književnih teorija.
Jedan od prvih književnih misterija vezan je uz pitanje autorstva Ilijade i Odiseje, poznato kao Homersko pitanje, koje akademsku zajednicu zaokuplja već gotovo 200 godina. To pitanje obuhvaća sumnje o identitetu Homera, autorstvu spomenutih epova te njihovoj povijesnoj autentičnosti. Iako se korijeni ove teme protežu iz klasične antike, ona pravi procvat doživljava među homerovskim znanstvenicima u 19. i 20. stoljeću. Ključna pitanja ove rasprave su: „Tko je Homer?“, „Je li Ilijadu i Odiseju napisao jedan pjesnik ili više njih?“ i „Koliko su stari najstariji elementi homerovske poezije koji se mogu datirati s pouzdanjem“. Dokazi o Homerovu postojanju su oskudni, gotovo legendarni.
U Aleksandriji su se razvile dvije škole mišljenja o Homerovu podrijetlu. Prva, separatistička struja, tvrdila je da su epove stvorili različiti autori zbog razlika u stilovima i temama. Druga struja bila je uvjerena da je autor ipak bio jedan jedini pjesnik.
François Hédelin smatrao je da Homer nije postojao, te da su epovi zapravo zbirke usmenih priča. Giambattista Vico, s druge strane, vidio je Homera kao simbol grčke kulture, kojemu je pripisivao ogroman kulturni značaj. August Wolf potvrdio je tezu o nepostojanju Homera, tvrdeći da su Ilijada i Odiseja rezultat usmene tradicije.
Moderni filolozi pružaju novu perspektivu na ovo pitanje. Umjesto da se fokusiraju samo na autorstvo, oni naglašavaju važnost analize Homerove uporabe usmene predaje, otvarajući prostor za drukčiji pristup razumijevanju njegovih epova.
Drugi književni misterij, sličan ovom prethodnom, odnosi se na pitanja autorstva, ali u kontekstu Williama Shakespearea. Iako postoje brojni dokazi koji podupiru ideju da je Shakespeare autor svojih djela, u 19. stoljeću počele su se pojavljivati teorije prema kojima je iza njegovih djela stajao identitet drugog pisca. Iako su shakespeareolozi ove tvrdnje većinom odbacili, neke od najzanimljivijih teorija još uvijek izazivaju polemike.
Godine 1856. William Henry Smith iznio je teoriju prema kojoj je Francis Bacon, zahvaljujući svom pravnom obrazovanju i iskustvu na dvoru, bio autor djela pripisanih Shakespeareu. Orville Ward Owen proširio je ovu ideju, tvrdeći da su Baconove skrivene poruke unutar drama otkrile njegovo autorstvo i kraljevsko podrijetlo, no njegovi pokušaji da pronađe fizičke dokaze nisu urodili plodom. Unatoč ovim teorijama, Baconova dramska djela ne dostižu razinu Shakespeareove umjetničke vještine, a znanstvene pogreške u Shakespeareovim djelima dodatno osporavaju ideju da ih je napisao obrazovani čovjek poput Bacona.
Postoji i teorija prema kojoj je Edward de Vere, 17. grof od Oxforda, autor Shakespeareovih djela. Ovu teoriju 1920. godine iznio je J. Thomas Looney, tvrdeći da Oxfordovo obrazovanje i dvorsko iskustvo odgovaraju sadržaju Shakespeareovih drama. Iako se teorija temelji na pretpostavci da Shakespeare nije imao formalno obrazovanje, Oxfordova smrt 1604. godine, prije nego što su napisani mnogi Shakespeareovi kasniji radovi, čini ovu teoriju teško prihvatljivom.
Oxfordijanci se slažu da je de Vere autor, no razilaze se u detaljima. Prema zagovornicima teorije princa Tudora, Oxford i Elizabeta I. imali su tajnu vezu koja je rezultirala rođenjem Henryja Wriothesleya, 3. grofa od Southamptona, čije je kraljevsko podrijetlo Oxford skrivio u Shakespeareovim djelima. Ekstremnija verzija ove teorije tvrdi da je Oxford bio i Elizabetin sin, čime postaje Southamptonov otac i polubrat.
Osim ovih teorija, postoje i druge zanimljive hipoteze, poput teorije da je Shakespeare bila žena, teorije prema kojoj je djela stvorila grupa autora, pa čak i teorija da je Shakespeare bio vanzemaljac.
Posljednji misteriji koji nas intrigira veže se uz nestanak Agathe Christie. Naime, poznata autorica krimića, nestala je 3. prosinca 1926. godine nakon što je napustila svoj dom u Berkshireu, Engleskoj, i to pod misterioznim okolnostima. Njezin napušteni automobil pronađen je sljedeće jutro s njezinim stvarima još uvijek unutra, što je izazvalo potragu koja je trajala čak 11 dana. Kasnije je pronađena u Harrogateu, gdje je patila od amnezije, no razlozi njezinog nestanka ostali su misterij.
Teorije o njezinom nestanku razne su. Prva je ta da je posrijedi bila osveta njezinu mužu. Christie je možda inscenirala svoj nestanak kako bi kaznila svog nevjernog muža Archija i poremetila njegov angažman s njegovom ljubavnicom. Druga je teorija da je pokušala izvršiti samoubojstvo. Christie je navodno prolazila kroz osobne gubitke i mentalnu nelagodu, a neki vjeruju da je njezin nestanak bio neuspjeli pokušaj samoubojstva koji je rezultirao privremenom amnezijom. S treće pak strane, neki smatraju da je patila od disocijativne fugue, rijetkog stanja uzrokovanog emocionalnim traumama, što ju je dovelo do lutanja bez sjećanja na svoj identitet. Na koncu, tu su i oni koji tvrde da je Christie inscenirala svoj nestanak kao pametan publicistički potez kako bi unaprijedila svoju karijeru, što je uspjelo jer ju je učinilo prepoznatljivom.
Izvori: Homersko pitanje / Identitet Williama Shakespearea / Nestanak Agathe Christie
Donosimo pjesme Magdalene Tandarić nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.
