O prelasku Krune Lokotara iz AGM-a u Algoritam pisalo se posvuda, pa tako i na ovim stranicama. Prvi roman koji je izašao u njegovoj biblioteci 'Kalibar' roman je prvijenac Nade Gašić – Mirna ulica, drvored koji je pokupio uglavnom pozitivne kritike. Nakon tvrdo ukoričenog izdanja koje je otvorilo biblioteku, uslijedile su meke korice (samim time i jeftinije cijene) za druge autore.
Riječ je o knjigama Zdenka Mesarića – Garaža, Marijane Ogreste – Koliko košta gram, Andree Pisac – Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem, Zorana Tomića – Nebo su prekrili galebovi – štafeta priča osviještenog komunalca i Ivana Vidića – Ona govori/Violator.
Prerano je suditi kakva će biti kritička recepcija ovih naslova, premda neki kritičari (među ostalima i Božidar Alajbegović na svom blogu) već sada zamjeraju Lokotaru i Algoritmu nejednak tretman vlastitih autora, pozivajući se pri tom na različitu opremu izdanja i količinu medijske promocije koju su ista dobila.
Dok je prva knjiga bila hibridni krimić sastavljen od sijaseta stilističkih postupaka i isprepletanja različitih razina diskursa, ostale knjige žanrovski variraju od pikarskog romana pa do postmodernističkih pasaža o Velegradu. Kako će proći ova žanrovska mješavina znat će se konkretnije nakon ovotjednog Interlibera, nakon kojega je i zakazan susret s Algoritmovim piscima.
Susret je najavljen za desetak dana, točnije 15. studenog u Močvari, gdje će gostovati svih pet pisaca, a raspravu će, po običaju, moderirati Roman Simić Bodrožić. Shvatite to kao poziv da se sami uvjerite u kvalitetu novoobjavljenih naslova.
A kad smo već kod 'domaćica' spomenimo i neke druge friško objavljene i prigodno tempirane. Prvo nas je iznenadila Fraktura koja je za Interliber spremila čak tri knjige domaćih autora. Šibajući mrtvoga konja, brutalno iskren roman o pravom hrvatskom luzeru, čovjeku koji je raskrstio sa svime i koji od svijeta ne očekuje gotovo ništa dolazi iz pera Milana Fošnera, što se iz ovog kratkog opisa dalo i naslutiti. S obzirom na izdavača, čini se da se Fošner dobro snašao u dugoj prozi.
Cigarete i tablete zbirka je urbanih kratkih priča prerano preminulog glazbenika i pisca Krešimira Blaževića. Priče govore o odrastanju, djetinjstvu, školovanju i današnjoj svakodnevnici opterećenoj politikom. Uz ove dvije proze na Frakturinom će se štandu naći i poezija i to u knjizi Pijesku već oplakanom, prvoj višestruko nagrađivanoj zbirci poezije Tita Bilopavlovića koja nakon 40 godina doživljava svoje faksimilno izdanje. Poezije se nije klonio ni V.B.Z. koji je objavio Ervina Jahića i njegove Kristale Afganistana angažirano-obojenu zbirku pjesama.
Nove 'domaćice' Naklade Ljevak već su se našle na policama knjižara, ali spomenimo ih svejedno još jedanput. Tu je Katedrala Ive Brešana s mjestom radnje u Šibeniku te Ubožnica za utvare – 10 pripovijesti o nemogućim ljubavima vrsnog pjesnika Delimira Rešickog s, dakako, 10 priča o nemogućim ljubavima.
Za kraj, svakako vam moramo spomenuti i trojac Pilić, Šimpraga, Antunac. Nakon Kavica Andreja Puplina, Durieux je objavio i drugi roman Dalibora Šimprage, Anastasia koji se bavi postratnim hrvatskim realitetom na razmeđu kaotičnih devedesetih i korporacijsko-kapitalističkih 2000-ih, dok je Konzor svoje redove pojačao Zoranom Pilićem i Aljošom Antuncem. Aljoša Antunac u svojoj se zbirci kratkih proza Neka vrsta ljubavi nadovezuje na roman Poslije zabave koji ste imali priliku u cijelosti pročitati u 12. broju časopisa Libra Libera, a od Pilićeve zbirke priča Doggiestyle očekujemo puno i imamo neki jako dobar predosjećaj. Možda smo zato i dogovorili promociju u Booksi. Ali o tome kad prođe Interliber.
Booksina delegacija, pod mudrim vodstvom Ane od Officea, posjetila je 40. Inteliber i prošla mnoge Scile i Haribde.