Booksa u parku 2020: Poezija na živo - Dorta Jagić

U trećoj ovogodišnjoj tribini uživo u parku ugostit ćemo pjesnikinju Dortu Jagić.

Na tribini će Dorta čitati nove neobjavljene pjesme i razgovarati o njima s voditeljem Ivanom Šamijom i publikom. Namjera je stvoriti atmosferu svojevrsne pjesničke radionice, kojom se želi potaknuti razmjena iskustava pisanja i čitanja poezije te pjesničkog rada u aktualnom društvenom kontekstu.

Dorta Jagić (1974), piše poeziju, kratke priče, putopise i eseje. Dosad je objavila pjesničke knjige Plahta preko glave, Tamagochi mi je umro na rukama, Đavo i usidjelica, Kvadratura duge, Kauč na trgu i Kafkin nož, knjige proze Kičma, S tetovažom nisi sam,  leksikon Mali rječnik biblijskih žena, putopise Prolazi i pukotine te knjigu eseja Veće od kuće. Njezine pjesničke knjige te pojedini ciklusi prevođeni su na brojne jezike, i uvrštena je u domaće i strane antologije pjesništva.

Osim pjesničke nagrade Goranovo proljeće za debitante, dobitnica je međunarodne nagrade Balkan Grand Prize for Poetry u Rumunjskoj te The European Poet of Freedom Award u Poljskoj za knjigu Kauč na trgu. Dobitnica je i Goranovog vijenca za ukupan doprinos hrvatskoj poeziji, te nagrade hrvatskoga PEN-a Višnja Machiedo za knjigu eseja Veće od kuće. Dugi niz godina vodi radionice pisanja poezije te prevodi poeziju i prozu s njemačkog i engleskog jezika. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Kao poticaj da dođete i uključite se nudimo vam Dortinu novu pjesmu.

***

VRT U VENECIJI

U okeru tvojih đonova punih drevnih trgova
I bez ijednog neporoznog zida
Blješte u neonskoj rasvjeti zubi tisuća rimskih robova
Pozlaćeni sjekutići obalnih ljubavi svih
Onih prije nas, što su putovali
Ravno u sniježno grlo sunčeve baklje
I umirili pregrijano tkivo.

Dok se s još neistraženim kostima deva u tijelu
Penjemo po dini noćnoga trga, sve smo što pleše
Sve što se omata oko kičme kao vuna
I mi plešemo tako da se sve
Što je tvrdo rastoči i zanjiše kao spojene stabljike nokta
Parmenida i zadnjeg djeteta svijeta.

Zagrlimo se kao stabla, i za robove se zatvori i zadnja
Okrutna, u gležanj neba upiruća piramida.
Mjesec pukne i mi zastanemo, gledamo u iznenadni vrt,
Mi mlada ponoćna kiša što lije s mjeseca
Ravno u grla muzikalnog bilja.

Kasnije gledamo s krovova i zvonika
Kako se u ormarima grada sva kužna raskoš prazni
sama od sebe i kako se
bučno para ispeglano nedjeljno ruho
prvorazrednih gradskih vampira.


***

Gostovanje se odvija u sklopu projekta "Korak dalje – prema uključivoj kulturi" kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Organizacija događaja sufinancirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.