Želim te, pričo!

To je dakle kratka priča, intenzivna usredotočenost na lik pod nekim pritiskom. Sve je kohezivno, ništa nije slučajno. Stoga me kratka priča i privlači, jer u stvarnom životu naše tragedije i gubici ne znače ništa, a svijet je zastrašujući zato što ništa od toga nije važno. Fikcija nudi uranjanje u značenje i koheziju. To je zapravo uranjanje u naše nesvjesno, u kojem je sve dio uzorka.
(David Vann, iz razgovora s Katarinom Brajdić)

Životne nas situacije tjeraju na bunt koji predstavljamo svijetu u vlastitim okvirima, a bunt koji se transformira u književno djelo zasigurno može u gomili izazvati šok, zgražanje ili pak oduševljenje. U to smo se uvjerili na ovogodišnjemu Festivalu europske kratke priče na kojemu raznolikih reakcija publike nije nedostajalo, a najčešće teme kojima su nas gošće festivala zavodile bile su osobne tragedije, kompleksnost obiteljskih odnosa, nasilje i socijalna nepravda. Potreba za pisanjem – potreba za tim da se u tekstu otkrije skriveno značenje, skriveni krajolik – bila je neka vrsta lajtmotiva festivala, a David Vann, autor uvodnoga citata, sve nas je razoružao kada je na posljednjoj večeri izjavio: You have to sacrifice even your family for writing.

I uistinu, pisanje posjeduje snagu zavođenja, što je bila neka vrsta okosnice susreta koji su se od 1. do 6. lipnja održavali na više različitih lokacija u Zagrebu i Šibeniku, a osvajalo nas se intrigantnim pogledima na svijet, imaginacijom, šarmom; osvajalo nas se čak i na portugalskom, nizozemskom, njemačkom; osvajalo nas se eksplozivno. Naime, festival je okupio dvadesetak pisaca iz dvanaest različitih zemalja – među poznatijima bili su nizozemski pisac Tommy Wieringa, talijanski pisac Paolo Cognetti, britanski autori Jon McGregor i Jenni Fagan te, naravno, spomenuti američki pisac David Vann.

13. FEKP posebno je obilježila nama još prilično nepoznata brazilska suvremena književnost, tako da su festival otvorili brazilski kratkopričaši João Anzanello Carrascoza, João Paulo Cuenca i Ana Paula Maia, ukratko nas uputivši u kontekst brazilske književnosti, a kasnije su uslijedili i susreti brazilskih pisaca s izdavačima te prevoditeljska radionica iz brazilske književnosti. Na jarunskome nogometnom terenu održala se i simbolična utakmica između književnika i benda Pips, Chips & Videoclips, koju je popratila akcija prikupljanja knjiga hrvatskih autora za škole i knjižnice u poplavljenim područjima.

Zasigurno jedni od inspirativnijih trenutaka festivala bila su upravo predstavljanja pisaca i čitanja u polukružnoj dvorani zagrebačkog ITD-a, na kojima su nam autori pokušali predočiti zašto ih privlači pisanje i što to traže u kratkoj priči.

Treba spomenuti i promociju nove knjige Balada o zvjezdanom moru Marice Bodrožić, njemačke književnice hrvatskih korijena, koja je u razgovoru sa svojim urednikom i prevoditeljicom pokazala nesvakidašnji senzibilitet u razumijevanju vlastite umjetnosti. Bodrožić je naglasila kako su filozofija i književnost prostori kojima putuje u potrazi za vlastitim ukotvljenjem, a također nam je otkrila kako je moć zavođenja u pisanju pronašla u samome jeziku, u ritmičnosti i melodioznosti.

Ni hrvatska scena nije ostala zanemarena, tako da su na čitanjima i u razgovorima sudjelovali i naši kratkopričaši, među kojima su bili Ivana Simić Bodrožić, Zoran Ferić, Davor Mandić, Marko Gregur, Želimir Periš i drugi. U sklopu festivala proveden je i natječaj za najbolju kratku priču FEKP & In Your Pocket, na koji su pristigle 343 kratke priče, od kojih je žiri izdvojio tri najbolje. Pobjednik Petar Ćorić pred publikom je pročitao pobjedničku priču Pripremajući suicid party, a njegovo stidljivo čitanje pobjedničkog teksta pisanog u maniri 'smijeh kroz suze', koji je oduševio posjetitelje, na poseban je način zaokružilo čitav festival.

Naposljetku, kreativni direktor festivala Roman Simić Bodrožić prije samog završetka zadnje večeri otkrio nam je kako je tijekom trajanja festivala osmišljen još jedan interni, anonimni natječaj među piscima i organizatorima, natječaj za najbolju kratku priču koja nema više od dvadeset riječi. Iako je uloga tog natječaja bila zabaviti sudionike 13. FEKP-a, jer se tako kratak tekst i ne može nazvati kratkom pričom, on je pokazao kako u svijet kratke priče, koji osvaja upravo kohezivnošću i zgusnutošću, uvijek rado uranjamo, a ljubav prema njegovu osmišljavanju nipošto ne završava sa proslavljenim piscima. Taj skok u fikciju, ma koliko god kratak bio, daje našem uobičajenom hodu novo značenje i novi ritam – zbog čega ćemo se ovakvim festivalima uvijek vraćati.
 
Kristina Špiranec
foto: FEKP