Koliko kanona nam treba?

Rasprava o kanonizaciji u književnosti traje više od stoljeća i čini se da je o kanonu i kanonima sve rečeno, ali svakodnevna praksa pokazuje da se usprkos tome politike kanonizacije sporo mijenjaju. Kako je književna kritika jedan od protagonista te priče, na ovom programu bavit ćemo se upravo njezinom ulogom u perpetuiranju, dekonstrukciji odnosno transformaciji kanonizacije i mehanizmima, strategijama i taktikama koje se pri tome koriste u poluperiferiji od nagrada, festivala, do akademije i marketinga. Poluperiferija, kako definiramo našu regiju, je ovdje djelatni koncept koji s jedne strane otvara prostor raspravi o odnosima moći između centra i periferije u geo-kulturno-političkom smislu, a s druge strane o mogućim emancipacijskim potezima između centra i periferije u kulturtregerovskom smislu. Namjera ovog programa je baciti novo svjetlo na stari problem kroz kritiku, autokritiku i, zašto ne, pohvalu.  

Na tribini Koliko kanona nam treba? sudjelovali su Nađa Bobičić, Tomislav Brlek i Mirnes Sokolović, a moderirao je Matija Prica.

Na tribini se nastojalo sagledati poziciju i funkciju književnog kanona danas, kada je društvena uloga i važnost književnosti poljuljana i relativizirana, dok istovremeno bjesne žestoke kulturne borbe u kojima se književnost nerijetko koristi kao arsenal za sve strane u sukobu. U tom kontekstu dotaknuli smo se i procesa restrukturiranja i reorganizacije kanona te otpora koji se u tom procesu javljaju, kao i pitanja zašto se logika strukturiranja kanona ponekad doživljava kao igra nulte sume. Govoreći o odnosima uključenosti i isključenosti, posebno u poziciji između centra i periferije, jedna od tema bila je i supostojanje više paralelnih kanona, što po sebi predstavlja izazov osnovnoj definiciji i intenciji kanona. 

Tribina se održala u sklopu kolokvija Politike stvaranja kanona na poluperiferiji.