Tamás Jónás na blic

Ususret Reviji malih književnosti: Romska književnost na naša kratka pitanja kratko je odgovorio pisac i pjesnik Tamás Jónás iz Mađarske. U antologiji Imena koja cvjetaju u pukotinama bezdana (ur. Ivana Dražić i Karolina Hrga) donosimo izbor iz njegove poezije koju je s mađarskog prevela Lea Kovács.

Kako biste se opisali u tri riječi?

Star, hladan, smion. [Old, cold, bold.] 

Kako biste opisali vašu poeziju zastupljenu u Antologiji? 

Moje pjesme su izvještaji s margine.

Kako biste opisali romsku književnost?

Romska književnost je, strogo govoreći, ono što je napisano na romskom jeziku jer književnost je stvar jezika. Tekstovi isprepleteni s elementima romske kulture više pripadaju području sociologije nego samoj književnosti.

Tko vam je najdraži romski autor/ica?

Moj omiljeni romski autor je Bari Károly. Zanimljivo je da on sam poriče samu legitimnost romske književnosti i ne smatra se „romskim pjesnikom“.

Zašto pišete?

Jer mogu. A na mađarskom to ne znači samo sposobnost, već i dopuštenje, znanje i priliku.

Koji je najbolji, a koji najgori savjet za pisanje koji ste ikada dobili?

Budite uporni. Nemojte se previše truditi da biste bili uspješni. (Neću otkriti koji je bio najbolji, a koji najgori.)

Na čemu trenutno radite? 

Radim na romanu pod naslovom 1987.

Što trenutno čitate?

J. M. Coetzeejev Život i doba Michaela K.

Tamás Jónás (1973.) jedan je od najsnažnijih glasova suvremene mađarske književnosti. U poeziji i prozi prepliće autobiografske teme, traumu djetinjstva, društvenu marginalizaciju i egzistencijalni mit. Među njegovim zapaženim zbirkama su Ő (1993.), Kiszámítható józanság i Önkéntes vak, a nagrada Aegon Art (2009.) potvrdila je njegovu važnost. Autor je i romana Cigányidők i Kívülálló. Najnovija zbirka Dræn/Draen (2025.) obuhvaća 73 pjesme i mnogi je smatraju vrhuncem njegova opusa. Dobitnik je brojnih priznanja, među njima Arany János Prize, Artisjus Literary Award i Herder Fellowship.