Na blic o knjizi: 'Niotkuda s ljubavlju'

Đorđu Matiću, pjesniku i esejistu, postavili smo osam blic pitanja o njegovu prvom romanu Niotkuda s ljubavlju!

U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Niotkuda s ljubavlju?

Počeo sam je pisati u emigraciji, u Nizozemskoj, rukom i olovkom, u notese i bilježnice, a dovršio u Istri četiri godine kasnije, kad sam se nakon tri decenije stranstvovanja vratio kući.

Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.

To je roman o egzilu, traženju doma i domovine, i ljubavno pismo rodnom gradu.

Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?

Knjiga je i svjesno pisana da zvuči kao muzičko djelo, a strukturirana je u gotovo sonatnoj formi, u stavcima, kao klasična simfonija.

Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?

Pjesniku i esejistu teško je izmišljati, fabulirati, ili što bi se reklo – književno „lagati“, bez čega nema pravog romana. Uživao sam pisati sjećanja na djetinjstvo i pubertet dvoje glavnih likova, što je bilo relativno lako jer su to velikim dijelom moje uspomene.

Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?

Imao sam već smišljenu i napisanu posljednju rečenicu. Problem je ono prije, što vodi toj rečenici.

U 3 glagola recite nam nešto o sebi?

Otišao, vratio se, napisao.

S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj (ili alkoholno piće po izboru)?

S Ljubom Vrapčetom iz Mihailovićevog romana Kad su cvetale tikve.

Što trenutno čitate i zašto?

Churchillovu biografiju koju je prije nekoliko godina napisao Boris Johnson. Čitam je zbog briljantnog jezika, beskrajno duhovitog i potpuno neprevodivog engleskog kojim Johnson piše.

Đorđe Matić, pjesnik i esejist, rođen je 1970. u Zagrebu, gdje je i odrastao. Od 1991. živio je najprije u Italiji, a zatim u Nizozemskoj, gdje je u Amsterdamu studirao englesku i talijansku književnost. Objavio je pjesničke zbirke Lingua franca (Prosvjeta, 2013) i Haarlem Nocturne (Uitgeverij In de Knipscheer, 2016, na nizozemskom jeziku), knjige eseja o glazbi Tajni život pjesama – hrvatska popularna muzika devedesetih (Antibarbarus, 2014) i Tajne veze (Sandorf, Heliks, 2017), te zbirku ogleda o srpskoj kulturi Historija i savremenici (Prosvjeta, 2018). Godine 2020. objavljene su mu esejističke knjige: na francuskom Visages du silence – Lica tišine (Theatroom) i na srpskom knjiga Senke naših predaka: otrgnuto od zaborava (Portalibris). U veljači 2021. izašla mu je zbirka poezije Drugi zvuk (Presing). Urednik je i koautor Leksikona YU mitologije (Rende, 2004), i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika Eastern European Folk Tunes (Schott World Music, 2009). Uredio je više publicističkih, kao i nekoliko knjiga iz polja povijesnih znanosti. Stalni je suradnik zagrebačkog časopisa Prosvjeta i portala Oko Radio-televizije Srbije.