Booksina terasa otvorena je svakim danom (osim ponedjeljka) od 10 do 21h, nedjeljom od 10 do 18h. / Booksa's terrace is open every day except Monday from 10am to 9pm; Sunday from 10am to 6pm.
Close
Page arrow

'Pisanje mi se nametnulo kao uvijek dostupno mjesto iskrenosti.'

Large ztztz160956637 1860426147449282 1778597677904557757 n
Srijeda
19.05.2021.

O sudjelovanju mladih u književnosti, objavi prvih književnih radova, važnosti festivala i književnih nagrada za vidljivost mladih autora i autorica, nagradi Goran za mlade pjesnike i još mnogočemu Anja Tomljenović razgovarala je s pjesnikinjom Vidom Sever.

Krenimo sa stvaranjem prostora za mlade u književnosti, kao s motivacijom za njihovo sudjelovanje u književnom životu. Na koji način se promovira čitanje? Možeš li usporediti situaciju u srednjoj školi i na studiju?

Čini mi se da je motivacija za čitanjem vrlo individualna te da ju je teško znatnije povećati kod nekoga tko ju ne posjeduje od ranije životne dobi, iako sigurno postoje iznimke. Što se tiče srednje škole, odgovornost za promociju čitanja u velikoj mjeri pada na profesore hrvatskoga jezika i temelji se na njihovoj kreativnosti, mašti i upornosti da lektiru prezentiraju na zanimljiv način. Stalna potpora obrazovnog sustava u tom području ne postoji. On, štoviše, vrlo često odmaže strogo propisanim interpretacijama nekih djela. Na mojem studiju je drukčija situacija jer većina studenata obožava čitati pa dodatne metode promocije nisu potrebne.

U posljednje vrijeme sve je više neformalnih prostora koji organiziraju književne programe, prezentaciju mladih autora i javna čitanja, spomenimo samo dva, Booksino Učitavanje i ciklus tribina Rani radovi u Močvari. Koliko je prilika za sudjelovanje u književnom životu (rezidencije, festivali…)? Uostalom, koliko su važni festivali i nagrade za mlade?

Takve su prilike vrlo važne i mislim da su velika motivacija za mlade autore. Vrijedno je iskustvo slušati druge i riješiti se straha od izlaganja svojeg teksta publici. Problem je taj što se gotovo svi takvi događaji održavaju u Zagrebu i drugim većim gradovima pa se neki autori s njima susretnu tek kada dođu na studij, što se dogodilo i meni. Također, problem ponekad leži i u neprobranosti tekstova i miješanju različitih diskursa te općem nedostatku kritičnosti. Natječaji i festivali važna su komponenta jer donekle rješavaju tu heterogenost i često pružaju mogućnost susreta i razgovora sa starijim autorima. Ipak, ni oni se ne bi trebali smatrati krajnjim estetskim sudom i jedinom motivacijom, već samo jednom od elemenata književne scene.

U tekstu Stara slava, novi život književnosti: o mladima i književnosti na društvenim mrežama pisali smo, između ostalog, o prednostima i manama konzumacije književnosti na društvenim mrežama. Što misliš, kakav je potencijal društvenih mreža za objavljivanje radova?

Priznajem da nisam sklona objavama radova na društvenim mrežama jer smatram da je to područje smanjene koncentracije kakvu književnost ne trpi. Također, objavljeni tekstovi vrlo se često javljaju u fragmentima ili u skraćenim verzijama što ne prezentira rad onakvim kakav on jest. Ipak, sigurna sam da postoje prednosti, kao na primjer veći broj mogućih čitatelja ili trenutna reakcija i komentar na tekst. Isto tako, njihovo korištenje u svrhu promocije čitanja i književnih događanja može biti vrlo praktično.

Nagrada Goran za mlade pjesnike je tvoj drugi susret s manifestacijom Goranovo proljeće. Podsjetimo se, osvojila si prvu nagradu na Natječaju za učenike osnovnih i srednjih škola 2018. godine. Iako je prošlo tek nekoliko godina, primjećuješ li neke sličnosti i razlike između tvoje poezije tada i danas?

Čini mi se da je najveća promjena to što sam tada pjesme pisala i promatrala kao individualne tvorevine te sam inzistirala na većoj, a ponekad i pretjeranoj, tematskoj raznovrsnosti. U posljednje se vrijeme više usredotočujem na cikluse i na mogućnost izvlačenja novih značenja iz cjeline. Ipak, čini mi se da se već tada oblikovao zametak tematsko-motivskog svijeta Suhog mjesta. Stil mi se također tada ugrubo oblikovao, no vjerujem da sam ga s vremenom osvijestila i razradila. Što se tiče odnosa prema radu na tekstu, možda danas posvećujem više vremena uređivanju pjesama, ali on se nije bitno mijenjao.

U rukopis naslova Suho mjesto uvodi nas pjesma pod nazivom sve pokušavam uz rijeku. Uz stvaranje različitih metaforičkih konopaca koji se provode tekstom, Ivica Prtenjača je u obrazloženju Nagrade naznačio upravo suprotnosti kao snažan autorski znak tvoje poezije. Voda nužno implicira neprestano gibanje, nemir, potragu. Vidljivo je to na razini kompozicije i naslovima poglavlja. Polupropusnost, Jedan vektor unatrag, Potopljeno prostorvrijeme, Povjeravanje temelja, San o pronalasku sugeriraju kretanje u određenom prostoru i vremenu. Možeš li nam malo više reći o ključu koji konceptualno zaokružuje zbirku?

Rekla bih da je glavni ključ zbirke motiv stalne promjene i vrludanja između dvije krajnosti te pokušaj pomirenja s takvim nasiljem nad životom lirskog subjekta. Uvijek se radi o polarnostima koje nije moguće pomiriti. Također, postoji vremenska i prostorna izmještenost u perspektivi: većina se pjesama ne bavi sadašnjim trenutkom, već je lirski subjekt uronjen u neko drugo „prostorvrijeme“. Što se tiče metaforičkog kôda zbirke, izdvojila bih motiv vode koji povezuje sve dijelove i funkcionira kao element koji smanjuje hermetičnost. Sve je objedinjeno u traganju za stabilnošću, suhim mjestom koje ne postoji u tom svijetu, kao i u pomirenju s vlastitom krhkošću.

Što se tiče tematsko-motivske odrednice, primijetila sam da te zanima obitelj, odnos prema pojedinim članovima obitelji, prema ulogama koje oni zauzimaju. Dionice koje spominju odnos s majkom ističu se kao posebno emotivne. Koliko ti je bilo važno baviti se tom temom?

Tema je bila ključna u rađanju početne ideje o zbirci te ciklusa oko kojeg bi se zbirka mogla okupiti. Ona mi je poslužila kao svojevrsna intimna potvrda o smislu rukopisa te sam kroz njega crpila motive iz izvanknjiževne svakodnevice. Zasigurno se radi i o nekakvom ispušnom ventilu koji nema veze s književnosti. Pisanje se, paradoksalno, nametnulo kao uvijek dostupno mjesto iskrenosti i smirenja u gotovo dnevničkom načinu rada. Tema obitelji usko je povezana s temom identiteta pa mi se propitkivanje toga što je obitelj lirskog subjekta i koje su njene granice prirodno nametnulo kao jedna od sastavnica zbirke. Također, važan je i repetitivni dijalog s figurom mame koji je mjesto razrješenja subjektovih unutarnjih sukoba te mogućnosti pozicioniranja na relativnoj liniji tog odnosa. Mislim da mi je tu temu bilo najteže oblikovati, vjerojatno zato što je najintimnija.

Još jedna od tvojih strategija jest upotreba kurziva u pjesmama koje na više mjesta označuju dijalog. Što one signaliziraju, tko govori, s kime se nastoji ostvariti dijalog?

To su mjesta izricanja fragmentarnog dijaloga koji je uvijek neprirodan, jednosmjeran i fingiran. Uvijek se pokušava stupiti u kontakt sa sugovornikom, no uspješna komunikacija nikada nije ostvariva, jedna je instanca uvijek pokrivenih ušiju, neovisno o tome radi li se o lirskom subjektu, mami ili nekom drugom. Sve to mogu biti samo različite projekcije lirskog subjekta, no njihovim pretakanjem u dijalog one stvaraju iluziju postojanosti te se mogu ostvariti ranije spomenute igre polarnosti. U nekim se primjerima subjekt obraća samomu sebi pri čemu dolazi do spajanja višeglasja te do pokušaja nekakvog samo-definiranja. Što se tiče kurziva, sviđa mi se njegova grafička komponenta i jednostavno rješenje kada je u pitanju upravni govor. Bilo mi je zanimljivo konstruirati izjave za koje se ponekad ne zna iz koga izviru, a pridonose dojmu kaotičnosti i stalne promjene.

Pjesme su jednostavnog jezika, sažetog izraza, čistih i komunikativnih rečenica. Koju vrstu poezije osobno preferiraš i čitaš, što je za tebe dobra poezija?

Pokušavam čitati sve što mi dođe pod ruku, od najnovijih izdanja do starije književnosti s kojom se trenutno hvatam ukoštac na studiju. Teško mi je odrediti zajednički nazivnik poezije koja mi se sviđa zato što mi odgovara raznolikost, no mogu reći da u zadnje vrijeme često posežem za stvarnosnom poezijom. Naravno, pratim hrvatsku pjesničku scenu na kojoj se unatrag nekoliko godina događaju divne stvari. Što se tiče stranih autora, doduše malo starijih, zaljubila sam se u zbirku Rođendanska pisma Teda Hughesa, za što je zasigurno zaslužan odličan prijevod u Frakturinu izdanju. 

Negodovanje koje možemo često čuti tiče se tvrdnje koja se nekako iznova ponavlja u jednoj od varijanti: danas mladi čitaju malo ili ne čitaju uopće. Kakvo je tvoje iskustvo, misliš li da je tomu zaista tako?

Vjerujem da se čitalačka statistika promijenila nagore unatrag nekoliko godina, no nisam sigurna mogu li donijeti pouzdan sud iz vlastitog iskustva. U okviru studija čitamo stvarno puno pa se nerijetko javlja osjećaj zasićenosti kojemu doprinose sve popratne stvari koje usput pročitamo u medijima ili na društvenim mrežama. Vjerojatno je to slučaj i s ostatkom mlađe populacije kojoj se postojeći interes za čitanjem često izgubi još u školi. Ipak, mislim da generalizacija i osuda „nečitača“ još više produbljuju taj problem jer su rijetko motivirajuće. Bilo bi dobro upoznati mlade s više vrsta i pristupa književnosti, kao i s čitanjem iz užitka, bez tereta analize književnoga djela. Nismo svi za sve i to je u redu, a veliki je uspjeh i ponovno sastajanje s knjigom kasnije u životu, što se, čini mi se, ponekad dogodi.

Zanimljiva je izjava Miroslava Mićanovića u govoru na prošlogodišnjoj dodjeli Nagrade: „Događaj poezije jest jezik i sve se oko njega – plete, umrežava, usložnjava i raspliće: prošlost, zbilja i pamćenje, suvremenost, ovaj trenutak govorenja i budućnost.“ S obzirom na to da studiraš kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, utječe li taj segment na tvoj pristup poeziji?

Sigurna sam da utječe. U prvom semestru činilo mi se da bi mi intenzivno bavljenje jezikom moglo odmoći u pisanju, vjerojatno zbog preplavljenosti nepoznatim konceptima i novim pogledom na književno stvaranje. Naprotiv, sada mi se čini da mi je to često od pomoći zbog ogromne količine i heterogenosti različitih utjecaja i lakšeg osvješćivanja pojedinih mehanizama u pisanju. Ipak, shvatila sam da mi je vrlo teško promatrati svoj rad iz neke teorijske perspektive. Mislim da se bavljenje jezikom utkalo i u tematsko-motivski svijet Suhog mjesta što je, vjerujem, neizbježno.

Goranovo proljeće je vrlo značajna platforma za mlade pjesnike. S obzirom na to da si mlada autorica, tvoje pjesme su objavljivane na nekoliko portala, naših i regionalnih. Kako komentiraš prilike za objavljivanje poezije? Naposljetku, misliš li da će rješavanje krize s pandemijom na neki način utjecati na stvaranje dodatnih mogućnosti za objavljivanje tekstova mladih autora?

Drago mi je što postoji mnogo književnih portala koji objavljuju i promiču mlade autore, pogotovo one koji još nisu objavljeni u nekom tiskanom obliku. Što se tiče objavljivanja zbirki, mislim da su natjecanja kao što su Goranovo proljeće i Na vrh jezika odlične inicijative za pronalazak mladih pjesnika. Ipak, uvijek me kopka ta primoranost na kompetitivnost koja u umjetnosti ne bi trebala postojati.

Mislim da online pjesnička događanja nikako ne mogu biti nadomjestak događanjima uživo, no važna je inicijativa i pokušaj. Iskreno, stvarno mi ne odgovara taj digitalni format i plaši me činjenica da ćemo se samo na njega neko vrijeme morati oslanjati. Ipak, postoje i neke prednosti kao što su mogućnost lakšeg snimanja i arhiviranja te kontakt s većim brojem recipijenata. Nažalost, ponekad se u prevelikom broju najava za online događanja u meni javi osjećaj preplavljenosti, raspršenosti i gubitka usredotočenosti koji se u normalnim okolnostima ne bi javljali. Svejedno, podržavam veću vidljivost mladih autora te se nadam da će se njihovo prepoznavanje s vremenom još više unaprijediti.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.

Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. srpnja 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici

thumbnail-lenta-eu-630

Naslovna fotografija: izvor.

Možda će vas zanimati
Podcast
Homepage photo 1567176743599 bb752b830a74 18.06.2021.

Booksin podcast: Di si bija kad se čitalo? #9

U novoj epizodi Booksina podcasta 'Di si bija kad se čitalo?' Ivani Perić i Luki Ostojiću u studiju su se pridružili Marko Baković i Branimir Šutalo.

U fokusu
Homepage 1200px papusza 07.06.2021.

Dvostruka isključenost iz kanona

O participaciji Romkinja u književnosti razgovarale smo s Hedinom Tahirović-Sijerčić, istaknutom romologinjom, književnicom i aktivisticom.

Piše: Anja Tomljenović

U fokusu
Homepage 222108909082 108041914323313 7147653231693918588 n 19.05.2021.

Suštinski društveno čitanje

Hegemonijska slika usamljenog čitača-videće osobe, kritički promotrena, razotkriva ekonomsko i društveno naličje književnog polja. Biti slijepa ili slabovidna osoba koja želi čitati znači biti suočen s nizom isključujućih čimbenika, uvjeta, oslanjati se na niz društvenih okvira, institucija i aktera.

Piše: Tomislav Augustinčić

Podcast
Homepage photo 1567176743599 bb752b830a74 14.05.2021.

Booksin podcast: Di si bija kad se čitalo? #8

U 8. epizodi Booksina podcasta Ivani Perić i Luki Ostojiću pridružila se studentica Kristina Krsnik s kojom su razgovarali o procesu učenja brajice, slikovnicama za slijepe i slabovidne osobe i još mnogočemu.

Proza
Homepage dizajn bez naslova  25 06.05.2021.

Šahovski poziv pred zaklopljenim očima

Igranje šaha bez gledanja u ploču zvuči kao sposobnost koju imaju samo genijalci. No, je li baš tako i može li se vizualizacija šahovske pozicije steći treniranjem? Odgovor doznajte iz osobnog iskustva Darija Anušića kao kasnije oslijepljele osobe.

Piše: Darijo Anušić

Podcast
Homepage photo 1567176743599 bb752b830a74 30.04.2021.

Di si bija kad se čitalo? #7

O Brailleevu pismu kao temelju pismenosti slijepih i slabovidnih osoba te o kulturi planinarenja razgovaramo u novoj epizodi Booksina podcasta.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu