Tara Jelovac - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Tare Jelovac.

 
Jedan stari 

Zurim kroz stakla zamagljena
ili pokisla, nisam sigurna
A možda su i moje suze to
što daje tako hladan štih
ovom gradu
Strpati te u jedan stih
Pritisnuti pauzu
barem u glavi
lakše je nego sada biti bezglasna
nego šutjeti o tebi
Slika se sve više kvari
Da, sad sam sigurna
Prolazim kroz crno-bijeli
film, jedan stari
Jer sve oko mene ide dalje
Stojim na mjestu
Netko opasno igra i prevrće uspomenu
ionako čestu
Pada li to moja suza?
Ne znam. Danas ne vjerujem u sutra
Ponavljam scene gdje sam tvoja slaba točka
Ali to je film
I na kraju ostajem samo slaba
Kad bih barem mogla utihnuti
Valjda je moja suza to
Što daje hladan štih
ovom gradu


Pusti otok

Često sanjam
Kako ću živjeti na otoku
Tamo je pusto
I mogu biti slobodna
Nema ljudi
Napokon živim
Ja bih na pusti otok
Ponijela sebe.

Često sanjam
O nepovratu
Informacija, reakcija
O tome da me puste
Na otoke
Okružene mirom

Često sanjam
Pa si kažem
Ma pusti otoke
Već si se ponijela.


Čega se bojim

Da će se dogoditi
Ono što pomislim
Da će se ostvariti
Ono što izgovorim
Ako ikad odeš
Sam ili od sebe
Ostavi mi svoje playliste
Da ih držim kao knedlu u grlu
I nikad ih ne poslušam


Bicikl

Bojim se da ne mogu
Što ako padnem i umrem
Ili se ne daj bože
Nekome nađem na putu
Pa vikne na mene
Da što ja tu uopće radim
Sjećam se te panike novog
Pa to ti je vrlo jednostavno
Vidiš kako svi okreću pedale
Neki voze i bez ruku
Sad i ja pičim kroz grad
I dalje se grčevito držim za volan
Ali streljam pogledom ljude
Koji se nađu na mojoj, sada mojoj, stazi
Psujem im sebi u bradu
pet sekundi poslije
Nisu stvarno zaslužili moju ljutnju
Nemam pravo na ljutnju
Možda sam i ja nešto kriva? Vjerojatno.
Ali zapamtila sam za cijeli život
Kad nešto naučiš
To ti je kao vožnja biciklom


Ima i zagrljaja

Nekad dok pričam s ljudima
Pomislim
Daj odjebi tu skepsu
Neće te svaka novost
Pojesti
Otvori svoje gradilište
Za balkone i terase
i francuske prozore
Lijepo te čuvaju ograde
Ali na livadi nisu uvijek zmije
Niti u šumi medvjedi
Nekad je i parti


Tara Jelovac rođena je 1991. u Zagrebu. Završila je fonetiku i lingvistiku na Filozofskom te Školu suvremenog plesa Ane Maletić. Radi s djecom predškolske dobi, rehabilitaciju kroz pokret. Njeni interesi su šaroliki. Pjeva, svira (klavir, ukulele i gitara), crta i slika, povremeno hekla, bavi se yogom, vrti poi, uči francuski, čita. Većinu navedenog radi vrlo nedisciplinirano i u zamasima, kako je voda odnese. Uz to – očito – i piše. Jako voli pisati pjesme i kratke priče. U pisanju (pa tako i u čitanju) najdraža joj je iskrenost, autentičnost i snovitost, a najdraža tema su joj ljudi, posebice emocije, tijelo i pokret te ulovljeni trenuci.