Petra Boras - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Petre Boras.


Sanjar

Pusti sanjara
          neka hoda
                    mjesečevom stazom…

I nek’ sluša kroz granje
Ako dolazi oluja,
Oblaci svejedno raspršuju mirise
Kao usnula sjećanja.

Nije sanjaru do pripadanja,
Ima ga dovoljno u snovima.

Otplovit će na mekom valu čiste ekstaze
Što čuva ga u malom džepu
Kao kakav priručnik;
Za jutra, za predstavu, za pjesmu.

Neznane su mu biljke duž njegove staze,
Ali ih voli sve do jedne.

Ono što nosi na koži
Jesu atomi slobode. 


Kapi

Kako reći kapima
Da jednom će presušiti
Kada zrake ih obgrle,
A možda samo pustiti…

Možda treba pustiti
Nek’ utope se jedna u drugu
Neka stvore gusti slap
Koji kreirat će dugu

Reći će im dok žubori
Zbor valova bujnih i jasnih
Imajući na umu da svak’ odmori
Koji dugo luta u pratnji misli glasnih

Pustit će ih kada odluči
Da sliku kojoj se vječito nada
Klecavim koljenima drži pred sobom,
A u pratnji nije nekoga stada

Možda će ih pustiti…
Možda, a možda baš upravo tada
Zadnja kap pada
I pore se pune daškom skromnoga sada


Tu sam

Ples na vatri
Od žeđi dok štipa
Znam da napojit se neću
S tvog izvora

I dok griju me
Zvuci koji trepere
Svileno kližući
Niz slapove
Mojih transparentnih emocija,

Jasno prisluškujem;
Odraz budućnosti
Odraz moje vjernosti
Refleksiju mojih načina
I zahvaljujem brojnim znacima
Što bit ću tu za sebe
Još dugi niz godina


Srna

Škiljavim prstima
Razmićeš mi kosu
S ramena
Probijajući se tako
Kroz granje moje osobnosti,
Poput plahe srne
Koja instinktom njuši izvor
Ne bi li se okrijepila…
Pa isto tako me ti prenosiš
S potoka na potok
S grane na meke visine
I vodiš me
Putevima vjetra


Trk

Iza koračića sitnih
Ostade golemi prasak
I to upravo od onih
Koji ne zastadu ni časak

S lijeve na desnu
Sve brže i brže
Razigrano šljapkaju
Svog tempa se drže

Ne plaše se oni
Što kližu se kroz vrijeme
Na stopalima nose uspomenu
Tu nema dileme


Petra Boras, iako je rođena u Osijeku, najprirodnije se osjeća dok boravi na jugu. Od malena je privlači pisanje, no nikada se nije ozbiljnije okušala u tome. Tijekom cijeloga života se uglavnom izražava kroz glazbu, ali ju je oduvijek zanimalo i fasciniralo kako (tako naizgled lako) netko uspije napisati nešto što takne na tisuće duša. Prije dva ljeta počela je s gotovo svakodnevnim pisanjem/zapisivanjem. Vjerojatno je tada dobila i odgovor - ako se naizgled čini kako je ono što čitaš lako napisano, onda je to o čemu je pisano bilo zaista teško za proživjeti. Sada piše razmišljajući, hodajući, pričajući...u sivilu i šarenilu, u bunilu i sukobu, u smijehu i plaču i definitivno u ljubavi.