Marta Džaja - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Marte Džaja.


Tri vjetrovite godine

sanjala sam jednom kako je smrt
sinonim za pretvorbu u životinju
tako se u jedno suho nedjeljno popodne
moja baka počela pretvarati u papigu

najprije joj je nestala kosa
potom joj se jezik sužavao
sve dok nije postao kljun
sjedila je na svom stolcu
a mi smo obujmili prostor oko nje

baka ptica je potom u kljun gurala velike limune
i naranče
ja sam unezvjereno obilazila kuću
obuzela me misao
da svim anđelima propucam glave
pa da gledam kako polaku postaju
zmije, jazavci, vranci

poslije kad ju je raspuhana veljača
izvukla iz uležana kreveta
ja ju nisam imala snage vidjeti
željela sam da ju zakucaju u drvo i skriju gomilom cvijeća
potom sam joj se mjesecima ispričavala u mislima
ja ju nisam imala snage vidjeti

zamišljala sam kljunato stvorenje
okruženo korama naranči
kako čeka da joj izrastu krila

ne plači, baka sad postaje ptica,
tješila sam se
obrazi mi nisu bili više od kriški limuna
mokri i kiseli

„baka je umrla“

tako su me jednog jutra probudili
moja baka
baka s loncem punim griza
baka što mi mekim naboranim dlanovima pere stopala
od proljetne igre
baka što me nježnim rukama čupala
iz bunara mog roditeljskog doma
kad sam se trudna beznađem
prepuštala dubini

„kako misliš umrla“
„eeej“
„kako misliš umrla“
poslije sam kupila narančaste gerbere
dobro ih usolila za put
vjetrom kraj mora
i višesatnim isplakavanjem sjećanja

„kako misliš umrla“
zabila sam oči u naličje osmrtnice
i prstima opipavala datum

umrla je moja pramajka
poželjela sam joj grob ukrasiti voćem
da joj dugo miriše
kasnije sam noćima u moskvi
sanjala njezin zagrljaj
ona mi se smijala začuđeno pitajući
„otkud ti, dušo, da sam umrla“

rekla sam joj da ju volim
nosim njezin šal
čuvam njezin ruž
kroz silinu zagrljaja čula sam
kako mi šapće
ona je sad vjetar
pa joj ni krila ne trebaju
da uvijek
oblijeće oko mene


U susret studenom

nekad sam u studenom
s bakom pekla palačinke
zagrljene bismo ležale na mekom kauču
didine oči padale su sad na novine,
sad na ekran, sad na moje oči
kad bi se srelo moje i njegovo more
dida i ja bismo se nasmiješili

popodne je, miriše kava
obavija nas toplina iz peći
desno mi je baka, lijevo je dida
njhove su ruke ogrijev

kad se približi večer,
ja se pravim da spavam
da ne moram nikamo

sad u studenom, tek ponekad
odem sjediti na tvrdom grobu
umotana u bakin šal
u mislima govorim didine stihove

kad li su prošle sve ove godine
otkad su vas izlili u hladnu zemlju
i didina mora i bakino kestenje
žmire u mraku

svjetlucaju tek plamičci
ali, gdje je to od naše peći
hladno je, starci moji
kako da vas zgrijem
zabadam ruke u zemlju
grobovi su puni mojih prstiju

bako, iz pupka ti rastu krizanteme
iz tvojih očiju u mene opet
urastaju gerberi
potom mi umjesto suza
iz očiju poteče crnica

natapam, dide, tvoje kosti
oko kojih se upliće korijenje,
petunija ti prožima laktove,
taj će korijen jednom povesti tvoje kosti
tu, prema meni, ličit će na zagrljaj,
kad zajedno s cvijetom
izrasteš do sunca

hladno je
dok ležim na grobu
i pretvaram se da spavam
samo da ne moram otići

što ću ja bez vas
starci moji
kada dođe zima


Oporavak uz glagole

prestala sam mjeriti vrijeme,
otkad sam tati zadnji put uhvatila ramena
prestala osluškivati plave cijevi,
koje se stvrdnjavaju oko rijeka naše zajedničke krvi
prestala se pozivati na nazivlja
iscrpljivati aluzije ukopane u neizrečenost
dopustila sam nedorečenost
dozvolila nakrcanost riječima
prihvatila pretrpanost mislima
uvela ekonomičnost s emocijama
odbila neprebrojivost neprežaljenog
prestala sam mjeriti koliko je prošlo dugih vremena
između moje ruke i mojih- tatinih ramena
ne tresnem ga više, o rame,
kad se guši od smijeha
smiri se, ej
ne crta mi više zamršene crte,
oblike i čičagliše na marginama nacrta
ne laže mi da su lavovi
odabrala sam prestati – ne sjećati se
odabrala prestati sjećati se
ne fale mi naši višejezični mailovi
привет, дочка
wie geht's
it's really warm today
u Novosibirsku tol'ko -16 gradusov
a ty, kak dela?
šta ima, mala?
u Libiji ili Italiiji,
Austriji ili Njemačkoj,
na Boljševitskoj 126 ili Osječkoj 32,
brišem koordinate njegove pojave
izmještam osjećaje do dislociranosti
dajem sve od sebe da ga sakrijem,
kako bih ga iznova mogla pronalaziti
što ja uopće radim?

odabrala sam ne misliti njegov humor
odlučila zaboravljati ispijanje vina na badnjak
(i plesanje dok ne padnemo na pod)
prepričala njegove šake,
posve zaboravila na dlanove
ukoričila njegovu buku,
sasma izostavila ono:
„every time I make a move she tells me no!„
uglavila sam ga u stihove o nasilju
ugradila ga u poetiku
razgradila ga u patetiku
tata – grčenje strofnih mišića
tata – lomljenje rečeničnih kostiju
tata – hodanje od aluzije do iluzije
tata – skrivanje u stihiji od stihova

onijemila ga
oslijepila se
pustila
odustala
ostala
zalijepila se
prestala nas
otišla ga

nekad hodam parkom na jugu moskve
po slovačkim planinama
zadarskom varoši
praškim mostovima
obalama bajkala
berlinskim trgovima
ulicama novosibirska
kad čujem;
привет, дочка!

i privijem obraze na dlanove
i plačem
netko me tada tresne i kaže
smiri se, ej
ty što, uspokojsja milaja

jebemu stari
ja bih kući na pivo
pa da se tresnemo u rame
i ne smirimo se
u smijehu
da čitamo šezdesjatnike
ja da čitam, ti da govoriš „maladjec“
pijemo pivo i pričaš ona sranja o poslu
ja se isključim nakon „visokogradnja“
gledam ti u te nacrte i
jebeš mi sve, ako je to lav


Marta Džaja ima 27 godina i radi u svom novootvorenom obrtu M.art. Podučava ruski jezik kroz inovativne i kreativne pristupe, bavi se projektima u kulturi i organizacijom događaja. Studirala je u Zadru, Brnu i Moskvi, radila je kao nastavnica ruskog i sociologije, kao voditeljica kreativnih radionica, konobarica, prodavačica, pizza majstorica, itd. Živjela je posvuda, od Strizivojne do Michigana. Volontira u raznim udrugama. Dopredsjednica je Udruge za promicanje urbane kulture ARLA. Izrazito voli postojati, neozbiljno shvaćati konvencije, čitati, glumiti, saditi i jesti biljke, plesati, raditi na zemlji, promatrati mjesec i beskrajno dugo šetati šumom. Ponajviše voli pisati i silno želi objaviti svoju prvu zbirku poezije. Zasad je možete pronaći u časopisima Zadarska Smotra, Nova Istra, Poezija, na internetskim portalima Strane, Čovjek-časopis, nomad.ba te u zbornicima Tragovi u snijegu: Sjeme za budućnost i Susret riječi.