Lucija Relić - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Lucije Relić.


Guess where

Nešto je ulašteno i okruglo
u državi Slavonskoj
ušlo u uspavani ritam ulice
u jezgru starih platana
desetkovalo živote i parkove
i izgradilo crkve i vrtiće
novac koji stane samo
u već pune džepove

To nešto nije uvijek bilo sjajno i okruglo
Ali ljudi su tu oduvijek
više voljeli orahe
i oduvijek je to nešto
tvrdo i nepokorivo
i pušta sve dublje korijenje
i crpi one dvije
slabašne vodene zalihe

Od kolijevke do groba
uvijek smo slavili
svoj barok -
uzdahni duboko
izdahni nemoćno
pomoli se Bogu
i sjeti se smrti jer život je san

Od uspavanosti smo se sasušili

Ona nam je postala mrtvački lijes
i sada kao na požarištu
u ovoj dolini
malo tužno
i malo patetično
umiremo
od žege i žeđi


Razlet ili razjeb?

Rorschahov test namijenjen je samo
osobama s maternicama
Mali crveni leptir govori mi
da ću idućih dana živjeti
u blaženoj horizontali

Proklete čakre su mi se oslobodile kukuljica i razletjele
Sada su crveni leptiri
koji me u stopu prate
na bijelim podlogama

„Užasno si komplicirana

- Znam hvala također odjebi
cannot cope“

Pohvatajte vi sve te proklete leptire
Svaki ima svoju veličinu i oblik
i svi govore
da još uvijek nisam dobro

Tko će mi se ukopčati u sistem
i pomoći mi obuzdati leptire?

Ne znam mogu li sama

Molim vas
obuzdajte za mene
te proklete
crvene
rorschahovske
komplicirane
polarne leptire
spremite ih u racionalne košare
ili ih bacite u racionalne koševe
samo ih nemojte
preduboko iščitavati


U trgovini

Više se ne brinem za glatkoću vlastitih stopala. U trgovini
nije bilo strugalice za pete

Govore mi da se mora hodati
I lijepo su me upozorili
rekli su da će
dok odlučim glasove svog imena strpati negdje među one
“obItELJ JE zAJEdnICA mUškARCA I…”
svi dobri artikli već biti pokupovani

Pred Kauflandom se mora biti na uranak
četvrtkom, da uspiješ ugrabiti
najljepšu bananu iz kutije

“I Love Dick”, govno-drek

Prazan mi se želudac diže
na miris gnjilog voća
Nastojim što prije
doći do strugalica za pete
i pospješiti svoje hodanje

Debakl  Antiklimaks
“Govno-drek.” Nema strugalice
nema ni hodalice

“I Love Dick”

Vraćam se kući

Još uvijek moram dovršiti knjigu


Pokušaj sigurnog pisanja o nesigurnostima 

Kad četvero zaspi, preuzimam kontrolu nad situacijom
Sa svojih metar šezdeset i sedam
ekološki osviješteno
za njima gasim svjetla 
i u mraku napipavam krevet

U krevetu sam i dalje
tek nešto iznad metra
tek nešto više od sedam
i bez potrebe za kontroliranjem 
svjetline u sobi
Sada je napokon sve u redu. Sada je napokon sve pod kontrolom

U mraku se utapaju računi za struju i sve moje nesigurnosti
Ne diram ih
ne želim ih osjetiti
i sada nisu ovdje
Metodom dedukcije dematerijaliziram vlastite ruke
re-materijaliziram sebe
i odgađam san

U mraku sam istovremeno i najbezobličnije i najsavršenije
tijelo u svemiru
Ali sunce nije svjetiljka i nema prekidač
i ono ne može utišati glasove 
koji mi neprestano šapuću 
kako nisam ništa drugo 
nego skup relativno nadprosječnih fragmenata
Odgađam san i uživam u mraku
jer kada svane 
opet ću se izobličiti u svakom odrazu

Lucija Relić rođena je1999. godine u Požegi, a trenutno je studentica četvrte godine anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od osnovne škole aktivna je članica literarnih grupa, no tek se krajem srednje škole odvažila pisati vlastite radove. Na faksu se to pretvorilo u pisanje poezije u kojemu je sve više pronalazila vlastiti glas i stil. Godine 2020. prvi je put poslala pjesme na natječaj Na vrh jezika, što je nastavila i 2021. godine. Kako je pjesama koje piše sve više i više, slažem i nešto što bi se moglo nazvati zbirkom. U slobodno vrijeme bavi se i glazbom te odnedavno s bratom i još trojicom prijatelja svira i pjeva u lokalnom bendu, gdje osim obrada također pokušavaju pisati i uglazbljivati autorske pjesme.