Ususret posebnom, eksperimentalnom izdanju tribine Poetomat, na kojem će moderatorica Lara Mitraković razgovarati sama sa sobom, donosimo dvije njene nove pjesme!
čovjek kojem ponekad sjednem na lice
ima popis stvari koje želi napraviti prije četrdesete
ja imam depresiju koju vodim na more
šećemo rivom zagrljene
vičemo da prodajemo vikend
povoljno, pogotovo utorkom
mi smo najsretnije u gradu
nitko ne može uloviti rub naše haljine
mi smo najveće pijanice u gradu
nitko s nama ne nazdravlja cijelu večer
mi smo najveće sretnice u gradu
znamo sva skrivena mjesta
tamo smo tužne i same
tamo sam jednina
čovjek kojem ponekad sjednem na lice
brine gdje sjedam dok njega nema
a ja mu kažem prodajem vikend povoljno
nikamo ne idem jer nema dovoljno ceste
jedem lubenicu svaki dan i ne bacam sjemenke
ako me netko pita kako sam kažem dobro
ne sjedam gotovo nikada jer ako sjednem
sve se uspori i sjećam se
ovako prodajem vikend
pogotovo srijedom oko dva popodne
mažem ga na tostirani kruh, solim rajčice
kažem mu sve je to urnebesno
samo mi više nije smiješno
čovjek kojem ponekad sjednem na lice
ima popis stvari koje želi napraviti prije četrdesete
mi imamo grad udaljen 400 kilometara
kao uteg od 400 kilograma
imamo puno hrabrosti
jer imamo samo sebe
svi smo stalno budni
i ne znamo kamo idemo
čovjek kojem ponekad sjednem na lice
u snu trči oko moje kuće
šaljem ti razglednice
moje hrome razglednice
bez smisla
i ako ikada kažem da te volim
bit će to u neki sumrak
početkom zime u nekoj hladnoj državi
reći ću ti da ne mogu tamo živjeti
jer svojim razglednicama ne mogu obući
kupaći kostim
i nijedna zgrada nije ruševna
tamo možda možeš nositi svoje crvene jakne
ali ne možeš grliti moje ružičasto tijelo
sada je ljeto i šaljem ti razglednice
s različitih krajeva svijeta
nijedna ti ne govori gdje sam
ni da mi nedostaješ
ali kad ležim u svim svojim krevetima
osjećam kako mi trčiš oko pupka
i zalijećeš se u trepavice
Lara Mitraković (1992.) pjesnikinja je s otoka Visa. Diplomirala je na odsjeku kroatistike i sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ima objavljene dvije zbirke poezije: Brojanje pogrešaka (Matica hrvatska Karlovac, 2016.) za koju je osvojila nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak i Dva puta za jug (Fraktura, 2019). Pjesme su joj prevedene na rumunjski, slovenski, slovački, grčki, češki, francuski i engleski. Voli sladoled, šljokice, more, glazbu i Zagreb u jesen.
Ususret gostovanju na tribini "Poetomat", donosimo dvije pjesme Nikole Pavičića.
Donosimo pjesme Sare Štrkalj nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Martina Vidaić.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.