Janko Haramina - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Janka Haramine.


Sjene

Suton je,
još samo rub sunca
odupire se noći.
Sjena se razvlači
niz rumenu podlogu
posljednjih zraka dana.

Raspršeno blijedi u mraku
kao da je zaboravila,
da natamnija je bila
kada mi se uz nogu vila


Nokturno prije svitanja

Ušuljala se nečujno
kroz otvoren prozor iz mračnih ulica
u tamu sobe, da mi san krade
omamljena svjetlost stare
Zagrebačke šansone.

I pada nježno ka tvojoj kosi
miris nokturna
sa okusom bezbožnoga bluda što
se jutrom na našoj koži rosi.

I ponovo sam veseo, ponovno sam dijete,
no sustiže me vrijeme što bol nosi
jer blijediš i nestaješ
niz ulicu nježnija od bilo koje
šansone...
Dok moje oči sa staroga
prozora, se tobom goste.


Dok odlaziš

Dok odlaziš od
mene, pazi na korake.
Ne budi stare sjete,
svejedno je sada
samo kreni
vrijeme ne zastaje
dok tvoje oči sve su
tiše
tvoje usne sve
rumenije
tvoj obris…
sve bljeđi

A ja sve slabiji
sve mračniji
sve tuđi…
ničiji.


Vrištim crnim glasom

Utvara iz doline mržnje
još uvijek me okušava opsjednuti

zato nazdravljam tebi prijatelju
sa čašom punom očaja
i prepuštam se ljepoti vremena
da me proguta

njeni oštri zubi
će sažvakati
moje misli
a ja ću ostati zaboravljeni
grijeh Dragoga Boga

neponovljena greška
bez strasti
bez smijeha
bez sjaja u očima

ostati će samo prazna čaša
još vrela od zdravice.


Spomenik sebi

Mjesečev spomenik
proplakao je
rumenim nebom
i smrknuo planinu
pod vlastitu
sjenu.

Mi smo ljudi nemira
košmara i ludila.
Ti si čovjek nemara,
čovjek propalih riječi,
vlastitoga spomena


Janko Haramina (1999.) student je agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Do sada objavljivan u časopisu Kvaka i zborniku odabranih učeničkih radova, Poezitiva Vaskrsenje duša. Prije aktualne pandemije bio je jedan od organizatora večeri poezije pod imenom Horizont u zagrebačkoj kavani K&K Milčec. Uz poeziju bavi se glazbom te piše autorske tekstove za uglazbljivanje.