Ines Meštrić - izbor pjesama

Ususret gostovanju na tribini Učitavanje, donosimo izbor pjesama Ines Meštrić.

Semafor 

Malo je stvari koje u meni 
izazivaju jezu 
kao što to učini jurnjava 
kola hitne pomoći kroz raskrižje. 
Doista nisam veliki vjernik, 
ali molitva je jedino što mi padne na pamet 
kada me ogluše zvuci sirene 
i zabljesnu plava svjetla  
Bože, samo da je dobro. 

U sljedećem trenutku  
uhvatim samu sebe kako, 
brojeći bližnje na prste jedne ruke, 
razmišljam 
broji li me tko kao prst svoje ruke 
na nekom semaforu kroz koji prolijeću  
brza kola hitne pomoći. 

SOS 

Točka točka točka crta 
tvoj glas u mračnoj zori 
crta crta crta 
ugao usana podignut 
u naznaku osmijeha 
točka crta točka točka 
sva nježnost koju čuvaš ispod jezika 
točka točka 
boja tvojih očiju kada je sunčano 
crta crta 
strpljenje kojim me pokrivaš 
svakoga dana iznova 
crta 
strah koji skrivaš iza kapaka 
točka 
radost djeteta koju nosiš u sebi. 

Tko me iznenađuje dok te nema ovdje 

Javljaš se svako toliko 
prođe godina, tri, šest, 
govoriš kako si u potpunosti nova osoba: 
staklene nebodere zamijenit će drvena kućica 
u planinama, bez signala i struje 
sve je idealno. 

Govoriš – ljubavi, ti me i ne poznaješ, 
vodi me istina, ja cijelog sebe dajem 
govoriš – što li te uopće veseli, 
ista si osoba (nema gore uvrede) 
ista si osoba kao prije pet godina. 

Dolaziš kao val, kao hladno more, 
ja se i dalje ne znam baciti. 
Dolaziš kao sjena, kao mrak u praznoj ulici, 
kao križanje bez semafora 
tko ima pravo prednosti prolaska
znakovi ne pomažu, okrećeš ih svakoga sata 
svakim dolaskom teže te shvaćam 
ne igrajmo više ove igrice. 

Što ti prešućujem 

Bole me 
sve tvoje prijašnje 
tajne ljubavi  
koje to nisu.   

Bole me 
svi dodiri  
zalutali u vremenu –  
izgubljeni između  
šutnje i psovke.  

Voljela bih da svi 
prethodni životi 
nestanu  
onog trena  
kad me zagrliš. 

Voljela bih sama 
izbrazdati tragove  
osmijeha 
i topline  
na tvome licu. 

Voljela bih biti tijelo 
na koje misliš 
kada ljudi kažu 
čežnja. 

Voljela bih biti tu, 
ali odlazim 
jer moja ljubav  
ne zna biti sretna, 
a ja joj nikada nisam dala 
dovoljno vremena da nauči. 

Ines Meštrić rođena je 1996. godine u Bjelovaru. Diplomirala je kroatistiku i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon studija ostaje u Zagrebu gdje trenutno radi kao nastavnica hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi te kao lektorica u izdavačkoj kući. Pisanje doživljava kao lijek; bijeg od sebe i sebi istovremeno. Piše od osnovne škole, a u posljednje se vrijeme odvažuje pisati javnije. Pjesme su joj objavljene na književnim portalima Booke.hr, Anna Lit te Poezija Online. Sudjelovala je na književnoj radionici Servis za pjesmu.