Za boravak u klubu Booksa potrebno je predočiti Covid potvrdu. / Covid Certificate is mandatory in Booksa.
Close
Page arrow

Eva Marija Jurešić - izbor pjesama

Large duong chung sk8njrhraj4 unsplash

duong chung, Unsplash. 

Ponedjeljak
20.09.2021.

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje donosimo izbor pjesama Eve Marije Jurešić.

Uski prolaz

Lovimo još to malo sunca
Koliko nam pruža sedam sati u srpnju
Mi i male bube iz pijeska
Premještam ručnik dalje od sjene
Ti govoriš o plodu kaktusa
Koji je ako si dovoljno oprezan
Specijalitet
Još malo pa ću zakopčati svoju
Slanu, rastegnutu crnu haljinu
Pa ćemo oteturati u japankama
Kroz visoku travu
I ti nećeš ni znati
Koliko sam se bojala da će me val udariti o stijenu
I da ću ostati ovdje loviti
Sunce s malim bubama iz pijeska


Ekspozicija

Kolut filma je okrugao
Može se razviti unaprijed i unazad
Ne tražim naraciju kad spavam, kad pišam, i kad me boli zub.
Umjesto zalijevanja vrta
Možemo pustiti da se osuši
Da se pomidori smežuraju
Da lišće požuti
Da se grane oljušte
I to bi bio neki oblik
Razvoja radnje
Koji bi, vjerujem, kritičari
Barem zamijetili.


Svaka klupa

Svaka klupa ima:

šest godina
muhu
kap sladoleda
urezano a ili u
ptičje govno (jedno koje si vidjela i jedno koje nisi)

Neke klupe imaju:

dva suha lista
/
jednog penzionera (novine)
/
jednu penzionerku (srdele)
/
tri dječaka, sjede na naslonu
/
mrvu kruha, okolo mrave

Nijedna klupa nema:

odvojena sjedala
srednju stručnu spremu
zvučnu izolaciju
rođaka u vankuveru
pet penzionera


Ručak na terasi

Kad čovjek jede ribu
Zagrakće mu brk poput galeba
Koji u svakoj zemlji istim jezikom misle
Zavrti mu se u glavi od blizine brodova
Uplaši se smrti
Ali čeka ju spreman
Dok vadi kost iz usta
Nasmiješi se svom odrazu u čaši
Zacokće jezikom i kaže
Friške su
To se odmah vidi
Jednom izašao iz mora
I sad mu se čini da osjeti peckanje soli na leđima
A to su samo
Ljuske koje je izgubio u maternici
I koje zasvjetlucaju
Svakog petka


Vikanje ljubavi

Dida se ljutio
namršteno i cokćući
na petarde
ose
pišalinu u liftu
pse bez povodca
pse na povodcu
na pijane muškarce

     on više ni ne kuša svoj orahovac kojim
     pa da nazdravimo
     prije mlinaca

na žene koje puše
     on je prestao u jednom danu
     ostao mu samo promukli glas

na sve što bi me moglo ugristi.

Jednom je čovjeku ispred nebodera pljunuo u lice
na boćanje je prestao ići nakon izvjesne velike svađe
bilo me uvijek pomalo sram
njegovog temperamenta
dok jednom nisam shvatila
da je bolje čovjeku pljunuti u lice nego u leđa
i da je vikanje s prozora na
pijance i petarde
bilo nužno
jer je njegova ljubav bila tolika
da bi u tišini nabubrila do nepodnošljivosti
i od nje bi se vrlo lako umrlo.

morala je tu i tamo eksplodirati
kao kad sam prvi put vidjela ocean
i morala glasno izgovoriti

neki samoglasnik.


Eva Marija Jurešić rođena je u siječnju 2000. Odrasla na Krku. Završila jezičnu gimnaziju u Rijeci, pa preddiplomski studij društvenih znanosti u Bruxellesu. Pjesme i kratke priče objavljene su joj u Zborniku poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju Rukopisi 44, u magazinu Crtice s otoka, te na portalima Poeziju na štrikove i Čovjek-časopis. Pjesničke fragmente objavljuje na Instagram blogu o_postit_e. Kandidira za nagradu Na vrh jezika 2020.

 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu