Ususret gostovanju na tribini Učitavanje, donosimo izbor pjesama Anite Čeko.
Kurvanjska
„Bit će crvena!“
viknula je baba radnicima
za boju fasade na taraci
a onda se okrenula prema meni i
namignula:
„malo kurvanjske!“
Često su mi govorili
da sam povukla na babu
a vidila sam to i ja:
kratke haljine nikad
ruž za usne rijetko
široka košulja često
utišavanje sebe – uvijek.
Osjećala je to i baba
zato (mi) je i ostavila ovu
kurvanjsku da gledam u nju dok
sidin na njenoj taraci s koje je
nenadano, još onog lita
otišla.
I što duže gledam u nju
to jače čujem babin smijeh
pa kad ugledam gola kolina
kako se otimaju iz crvene vešte
namignem joj natrag.
Crnina
„Šta ti je život
namreškaš se i umreš“
zaključila je (pra)baba bratu
sa svojih 97
pitao ju je
kako je
dobro je i izdržala
u familiji priča se
umrla je s 24
kad se od glave do pete
zamotala u crno
odluka o crnini vječnoj
spominjala se
oduvijek
s prizvukom divljenja
kao da je baš dobro
za ženu
polagano se sušiti
grčiti, sužavati
skupljati
u vlastitoj gorčini
i ne dati životu blizu
Šta je dida volio
kad se dida razbolio
na njegovoj bicikli
vozila sam mu
tablete iz Kine
prvo lito da je dida u selu
i da ga gledam:
eno, zavaljen u travi
na dnu livade
njegov Rex i on
momci iz sela naganjaju loptu
dida krišom
i dalje pije pivu
pravimo se da ne vidimo
važno je
govori mi baba
da dida točno u minutu
konzumira
kapsulu koja obećava
moj dida
volio je Josipu Lisac
poslije sprovoda
šapćem mami
„Danas sam luda...“
izvijao bi glasnice po dnevnom
moj šašavi dida
smiješni dida
dida istančanog ukusa
htjedoh joj još reći kako
baš zbog toga
zavoljeh i ja
to neobično stvorenje
hrvatske estrade
tu čudnovatu biljku
ali nisam stigla
mama je bila brža
i objasnila mi – ironiju
danas me nije briga
dida kojeg pamtim
volio je pse
pivu
babinu desnu sisu
i Josipu Lisac
Razbila sam se ko pička
iz Švicarske je donio
romobil
paradirao selom
zamolila sam đir
za sve postoji prvi put
kladio se:
nizbrdicu živa izvući neću
misusovo, šta ti je bilo
pitala je baba
razbila sam se ko pička
stojećki sam u kadi
krvave noge prala
ostala živa
Anita Čeko odrastala je u Zadru, Livnu i Splitu. Trenutno živi u Zagrebu gdje je završila studije filmske dramaturgije i psihologije. Radi kao scenaristica i psihologinja te vodi filmske i psihodramske radionice. Članica je Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID) te Kinokluba Zagreb u kojem posljednih godina s guštom uči o filmu. Autorski filmovi koje radi (Jabuka, tri dvopeka, jogurt; Blizina; One su; Brinula) putuju po filmskim festivalima. Trenutno snima dokumentarni film u produkcijskoj kući Restart i razvija scenarij za dugometražni igrani film Viktorija. Poeziju je počela pisati nenadano lani dok je pet dana bila sama na "rezidenciji kod dida uz more”. Dosad nije javno čitala svoju poeziju.
U posljednjem izdanju tribine 'Učitavanje' moderatori Martin Majcenović i Vigor Vukotić ugostili su dvije mlade pjesnikinje: Ivanu Miloš i Hanu Matejašić.
Ususret gostovanju na književnoj tribini 'Učitavanje', donosimo izbor pjesama Vida Bešlića, dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.