Tamara Bakran

Usred proljetnog prijepodneva prodavačica u Mercatorovoj trgovini primijetila je muškarca koji je stajao u kutu pokraj rashladne škrinje s mliječnim proizvodima i glasno govorio.

Ali hajde da priču ne započnemo s muškarcem pored škrinje, nego s muškarcem u kući 12A. Uz nasip se stisla eto, ofucana kućica. Na njezinom su krovu velika slova GO-GO PLESAČICE, svinuta od neonskih cijevi koja noću trepere crveno.

A sad se vratimo muškarcu koji upravo pored škrinje stišava glas i povjerljivo nešto šapće mlijeku:

-Bio je tamo stol, šipka. Ona je... Matilda je stajala preda mnom, božanske grudi, kažem vam, duge noge, vješto miješala guzom svih mojih snova pa malo nabadala u visokim potpeticama pa se malo omatala oko šipke kao zmija, ssssssssiktava zmija....
Volim je -   naginjao se prema maslacu – sve sam joj dao, i ženu  i stan i auto i srce i mozak, sve... Kako, zašto pitate me?.... ja odgovaram, Sotona! Te sam noći kasno išao trčati svoju uobičajenu rutu po nasipu, hehehe, nije to bilo slučajno, sad znam, vražja su to posla bila. Žena mi je još na vratima tutnula krupnu novčanicu

nemam sitnog

da joj donesem cigarete s kioska, a  kad sam se konačno popeo na nasip i potrčao, stislo me u želucu, kasno sam večerao, psssst, ali nije to bila večera, draga moja, i ja sam mislio da je bila, ali nije, reče on šunki u ovitku, a ne, ne, znaš tko je to bio? Sotona!
Stanem, a ispred mene, vidi vraga,  kućica 12 A, žari mi lice crvenom bojom neonskih slova. Što tu ima? kopkalo me, kopkalo svaki put kad bih trčao uz nju, ali tu noć, žestoko, žestoko kopkalo... Najviše me zanimalo, kunem se, kakvi muškarci tu zalaze, propali, bez morala, pervertiti ili ima i normalnih tipova poput mene? Jer su tu fakat go-go plesačice ili je to pfuj kurveraj, pfuj.

Pfuj, pfuj, govorio sam sebi kucajući na tamna masivna vrata, pobenavio od silnog uzbuđenja, kakav blento, izguralo me uzbuđenje iz vlastitog tijela pa se gledam sa strane kako razgovaram kroz mali otvor na vratima s nekim ćelavim tipusom ogromne glave, zatim ulazim, nestajem u crvenom ždrijelu kuće.

Bye, bye.-

A onda je čovjek prestao pričati i strašljivo se ogleda lijevo desno pa, kao umiren, još se više nagne prema voćnim jogurtima i još tiše krene šaputati.

-Sjedim ja tako za stolom, prilijepljen dušom i srcem uz Matildine sise. Eeeeej, nikada u životu nisam vidio takve sise, moćne, sočne, mmmmmm- digao je ruke i stao mijesiti njima u zraku - majko, majko draga majčice, da mi je zaći među te sise ogromne, nek me pljuskaju, na, na - i isturi on lice nekud prema gore, okreće ga lijevo, desno.

A ona se guja onda spustila do mene-uvlači muškarac glavu dublje u svoja ramena, kao kornjača, a u glavi Matildin glas

Ti si novi ovdje a? Ja sam Matilda.. .Šta je, šta si blenuo, šta je, diro bi jelda, e šta si zino', na, ajde probaj, jel kako su velike, na dirni ih šta se bojiš, neće puknuti boga ti, a u gaćama sigurno imaš pitončinu, znam ja, odma se vidi-

I dalje u glavi, okreće se Matilda i uvija, sjeda pred njega i širi noge, a preko magične točke napele se kričave tange s biserčićima, tresu se biseri, zovu, sssssssss, samo malo, ma samo malo da pipne...

-I sjetim vam se ja - okrene se on vrhnju za kuhanje - one krupne novčanice i zatičem ju u tange, negdje blizu božanskog guza, dodirnem ga prstom, jao! - trgne ruku kao da se opekao.

Šta je?! - zdere se na kefir - šta buljiš? Ti ne bi nikad jel da! Ti si fin i pristojan! E ja vidiš nisam! I noćas ću tamo, svake noći, samo da znaš...

Pod mišku ga primi zaštitar.

-Ajte gospodine, idemo mi lijepo van, na svježi zrak, da ne galamimo ovdje. -

I isprati zaštitar muškarca, svog obraslog u bradu, u smrdljivom, zgužvanom baloneru iz dućana dok su se u škrinji ostali hladiti mliječni proizvodi i izbezumljene riječi.