- Zapaljena je crkva. Toranj je gorio satima, pa konačno pao. Bilo je strašno.
- Tamo sam krštena. Imali su veliko dvorište s ružičnjakom gdje smo se igrali. Sestre su voljele ruže, a mi smo ih krale, pa plakale jer bi nam niz prste klizila krv.
- Požar se širio cijelu noć, zahvatio je i kuće do, a lijevo krilo škole je nestalo.
- Željela sam da se Sofija tamo krsti, pa da se igra među cvijećem s drugom djecom. Tako je lijep vrt bio pod zidinama. Možda nije tako strašno, pa stignu do rođenja to zakrpati.
- Siguran sam. Izgradit će novu crkvu, Toranj će biti lijep, a u vrtu mnoštvo cvijeća.
- Sofija će imati puno prijatelja, a mi ćemo se radovati jer će rasti i biti velika i lijepa.
- Jesi li jela?
- Nisam. Čekala sam da se vratiš. Muž i žena jedu skupa, a mi to jesmo.
- Jesmo.
-Čula sam opet zvona! Prolomila su spokoj noći, pa opet utihnula. Bilo ih je tako lijepo slušati, a ti si spavao.
- Nije istina: čuo sam te kako se ustaješ i hodaš po sobi, pa tražiš kaput i otvaraš prozor, ali nisam čuo zvona.
- To su divne vijesti, crkva ipak nije gorila. Za par mjeseci će zima, pa će uvenuti cvijeće, ali u proljeće, kada se Sofija rodi, vrt će biti najljepši. Sestre će se pobrinuti za to, a tamo pod zidinama djeca će se igrati.
- Možda je to bila druga crkva, ona dolje kraj potoka. Tamo je isto lijepo, sjećaš se?
- Sjećam se: držali smo se za ruke i dugo šetali, nekad mi se činilo kao da su sati prolazili, a meni je svejedno. Voljela bih da odemo tamo sa Sofijom, mislim da će joj se svidjeti. Na tebe je, znam, nema mira. Puno će trčati, a ti ćeš ju vijati i grliti i ljubiti, a ja ću se smijati.
- Uskoro ćemo opet poći do potoka i šetati sa Sofijom.
- Lena je plakala jutros. Pitala sam ju zašto, ali se silno naljutila na mene. Nisam ju htjela povrijediti, mislila sam da smo prijateljice.
- Leni je samo teško. Muž joj je otišao i neće se još dugo vratiti.
- Grozan je muž. Ostavio je Lenu s malim djetetom, a Jan se tek rodio! Ti to ne bi učinio, zar ne? Mi ćemo Sofiju skupa odgajati, obećao si da neću biti sama!
- Tako je, obećao sam.
- Boli me trbuh cijeli dan. Sofija sigurno raste, pa joj je sve manje mjesta.
- Nemoj otvarati prozor više: zrak je hladan.
- Ali onda neću čuti zvona! Sofiji se odmah zaigra. Baš ju vesele.
- Zamolit ću Lenu da nam posudi gramofon i nekoliko ploča, pa Sofija može slušati glazbu.
- To bi bilo sjajno. Baš šteta što nam radio više ne radi. Možda da ga odnesem sutra popraviti? Gdje si ga stavio?
- Bio je star, uskoro ću kupiti novi. Noćas ću morati poći, ali vratit ću se do jutra. Hoćeš li samo danas večerati sama?
- Ne volim to, rekla sam ti: mi smo muž i žena. Nije to pravo, što će Sofija reći?
- Sofija će nam oprostiti ako bude samo jednom, a ti nemoj zaboraviti zatvoriti prozor i uskoro leći spavati.
- Vratit ćeš se?
- Hoću.
- Gdje si pošla? Vrati se, ne smiješ van! Pa zar ne čuješ?!
- To je samo stari tramvaj Lena, kočnice mu oduvijek ne rade! Pa što si se toliko uznemirila?
- Gdje ti je muž? Zar se nije vratio sinoć? Pobogu zar i on?
- Ne, nije se vratio. Nismo objedovali skupa. Znala sam da će to poći na zlo, mi smo sada muž i žena i to ne valja, ali čula sam zvona crkve! Cijelu noć kao da su pjevala. Bože, kako je divno bilo, a onda se Sofija rodila. Rano je došla, bilo je puno krvi, baš kao kada bih se ubola na ružu. Šteta. Trebali smo ju krstiti u proljeće, zima je baš hladna za dijete! Moraš me sada ispričati Lena, već kasnim.
- Gdje si pošla?
- Pa na Sofijino krštenje! Sviđa li ti se moja haljina? Volim cvijeće, a voli ga i Sofija, pa ako već neće biti u vrtu, neka bude na mojoj haljini. Sada nam se djeca napon mogu igrati skupa. Kada ti se muž vraća?
- Muževi su nam mrtvi, a ti si luda!
- Baš si blesava Lena: muževi i djeca umiru samo u ratu, a toga više nema. Hajmo poći skupa, baš je lijep dan. Gledaj, moj muž i Sofija se igraju među ružama!
Lara Ivanov
Pročitajte priču Ive Mandić Seferagić, polaznice Booksine radionice kratke priče pod vodstvom Gorana Ferčeca.
Donosimo priču Maje Peradin Vuksanović nastalu na Booksinoj radionici kratke priče pod vodstvom Gorana Ferčeca.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.