Začitavanje: 'Utz'

Kunstkammer ili Odaja zanimljivosti Rudolfa II. Habsburga (1552.-1612.) skrivala je inventar potreban svakom iole ozbiljnom epigonu J. K. Rowling. Engleski pisac i povjesničar umjetnosti krenuo je u potragu za Rudolfovim baziliskom, peharom od jednoroga, mandragorom, homunkulom u formalinu i bočicom prašine od koje je Bog stvorio Adama, a završio je, kao da ga je sam Potter prokleo, s hrpom lončarije. S one strane željezne zavjese, u mističnom Pragu, hladnoratovski je Rudolf, barun Utz, u dvosobni stan nabio zbirku majsenskog porculana kojom je bio potpuno obuzet.

U Patagoniji amblematski ukoričuje nomadski duh Brucea Chatwina (1944.-1989.), dok Utz (Sysprint, 2008.) predstavlja glavnog lika naoko bez trunke avanturističkog duha. Utz je jedan od praških intelektualaca sedamdesetih koji se protiv opresivnog režima bore tišinom, tako negirajući njegovo postojanje. Nagomilao je znanje o porculanu, usput proučivši i prevrtljivu srednjoeuropsku povijest. Nevještost činovničića koji su, po naredbi vlasti, popisivali njegovu vrijednu zbirku, posebno je narušavala njegov gotovo erotski odnos s figuricama pastelnih boja. Muzeje je smatrao grobnicama za eksponate koje dokidaju njemu nužno doticanje predmeta a, iako nije volio ratove, smatrao ih je izvrsnom prilikom za popunjavanje kolekcije svježim komadima. U gradu u kojem se rodio Golem, Utz engleskom gostu otkriva Adama kao prvu porculansku lutku i dotični materijal kao alkemijski lijek protiv propadanja.

Chatwinu, vrataru aukcijske kuće Sotheby's koji se ubrzo uspeo do direktorskog mjesta, minuciozno opisivanje umjetnina u Utzu vjerojatno nije predstavljalo problem. Proučavanje artefakata stajalo ga je vida, pa je oči odmarao na horizontima i zgodnim dečkima od Bahije do Sahare. Ali, imal li u barunu Chatwinove pustopašnosti?

Pripovjedač se pravo ni ne sjeća kako je barun izgledao, ali kreće u pustolovinu rekonstrukcije priče koja se na kraju račva u pretpostavke i nedorečenosti. Različiti mogući završetci čitatelja tjeraju da promisli o umjetnosti, kolekcionarstvu, strasti, stvaranju i uništavanju. Barun zaljubljen u figurice jednom je godišnje, uz dopuštenje vlasti putovao u Vichy, spoznavajući svaki put "da je raskoš raskošna samo u oskudnim vremenima". Utzovi periodički posjeti bivšoj Petainovoj prijestolnici mogli su sugerirati na trgovinu umjetninama ili nešto mračnije, a tajanstveni kraj zbirke još više mrsi situaciju.

Iako je Utz naoko jadan, gotovo kafkijanski lik kolekcionara čijim životom dirigiraju horde sjajnih kičastih spodoba, Chatwin mu ipak daje dostojanstvo. Commedia dell'arte obilno je inspirirala majstore iz Meissena, a Chatwin je ulogu Harlekina, meštra svih obrata, namijenio možda upravo Utzu. Osiromašeni barun za njega nije tek egzotični intelektualac ili disident kojeg Zapad udomljuje iz živodernice s one strane željezne zavjese.

Srđan Laterza