Začitavanje: 'Sudbina obitelji Meijer'

Zvuči prilično jednostavno i u svojoj osnovi i jest, no epska priča o obitelji koja poslovično podrazumijeva snažne psihološke portrete likova i neizbježnu dramu, u svojim slojevima krije mnogo više. Charles Lewinsky, također švicarski Židov, odabrao je okružje koje poznaje i koje ga je i samog vjerojatno obilježilo te se u njemu odlično snalazi: Švicarska, zemlja poznata između ostalog i po svojoj neutralnosti, igra svojevrsnu ulogu otoka izoliranog od europskih događaja, ali ne i političkih utjecaja, pokreta ili običnih predrasuda. Možda se baš zato neobično ističe i činjenica da je priča o obitelji Meijer započeta i završena s krajem dvaju velikih ratova: Francusko-pruskim i Drugim svjetskim ratom. U tom je kontekstu prikaz židovske svakodnevnice i židovstva generalno pronašao posebno zanimljivo mjesto.

Radnja, naime, počinje u pitoresknom selu Endingen, jednom od rijetkih sela gdje je Židovima bilo dopušteno da se trajno naseljavaju i gdje nas Lewinsky upoznaje s obitelji Salomona Meijera, nakupca stoke i oca dvaju kćeri. Njegova je rođena kćer frivolna i lijepa Miriam koja inzistira da ju se zove Mimi. Druga je posvojena Chanele, promišljena i radišna djevojka prosječnog izgleda na koju ni obitelj ni zajednica ne obraćaju mnogo pažnje. Svojevrstan razdor u kući počinje kad jedne noći pod obiteljski krov dolazi daleki rođak, Janki Meijer, naočiti dezerter iz francuskih postrojbi s velikim planovima o bogaćenju na trgovini robnim materijalima. I Mimi, opijena francuskim ljubavnim romanima, i Chanele, zauzeta obavljanjem beskrajnih kućanskih poslova, zaljubljuju se u Jankija što će imati presudan utjecaj na njihov ionako nesestrinski odnos.

Svakako, osim suptilnog seciranja unutarobiteljskih odnosa koji će privući većinu čitatelja, Lewinsky nije zaobišao ni analizu švicarskog društva i odnosa prema svojim židovskim pripadnicima. Otud i naslov romana koji u originalu glasi Melnitz. Ujak Melnitz je lik koji se periodički pojavljuje pred članovima obitelji Meijer (ili je možda ipak glas koji progovara u njima?) s uznemirujućim pričama o minulim i aktualnim primjerima antisemitizma, a kojeg svi podjednako odbijaju slušati. On je nadnaravna prikaza čije priče kulminiraju onom o podrijetlu njegova imena, imena koje je na svoj način utjelovilo sve okrutnosti i pogrome koje su Židovi doživjeli u istočnoj Europi. Upravo je ujak Melnitz taj koji ironično ističe izoliranost i sigurnost švicarskih Židova za koje je nakon pažljiva čitanja jasno da su također počivali na krhkim nogama. Ali iza makabrične i jezive prikaze krije se nimalo jednostavna priča o važnosti prošlosti i identiteta koja će se u slučaju pojedinih likova sukobiti sa željom za prihvaćenosti i uklapanju u svoju okolinu. Janki Meijer će biti grubo isključen iz društva ratnih veterana Francusko-pruskog rata upravo zbog svoje vjere, a njegov sin François će je se čak i odreći u pokušaju da stekne pravo na kupovinu elitnog komada zemlje.

Na ovom mjestu treba dodati i važnost osobnih imena kao potvrde identiteta i poveznice s pričom ujaka Melnitza: Miriam koja se pomodno nazivala Mimi, njena kćer Deborah koju je radije zvala Desiree, Janki kojeg su znali pod francuskim imenom Jean, François čije je drugo ime zapravo Schmul i koji je prezime Meijer pretvorio u njemačko Meier. Ta se repetativnost motiva kod Lewinskog primjećuje i na drugim mjestima: nenadane pridošlice koje, poput svojedobno Jankija, jednostavno banu na vrata i promijene budućnost obitelji ili cijele rečenice koje izgovara ujak Melnitz; kao i fragmentarnost koja je vrlo glatko uklopljena u tijek priče u obliku reminiscencija ili pukog prepričavanja značajnih, a preskočenih događaja.

Zbog svih tih gotovo nevidljivih zahvata i jedva primjetne ironije protkane kroz pisanje Charlesa Lewinskog, Sudbina obitelji Meijer (Fraktura, 2011, preveo Andy Jelčić) je iz potencijalno klasičnog romana nalik na Du Gardovu Porodicu Thibault podigla prečku na jednu posve novu razinu pisanja povijesne fikcije.

Katarina Brbora