Začitavanje: 'Povijest jednog putovanja'

Naše 'Začitavanje' i Disputova biblioteka Na tragu klasika sad se već službeno vole. Nakon ruskih romana Sveta knjige vukodlaka i U očekivanju potresa iz iste biblioteke, red je ponovo došao na još jednog Rusa, a ovog puta se radi o Georgiju Gajtu Gazdanovu čiji je burni život poslužio kao labavi predložak za njegov najpoznatiji roman Večer kod Claire, ali i Povijest jednog putovanja kojeg kritika smatra njegovim najboljim djelom.

Gazdanov, rođen 1903. u Sankt Peterburgu, sa svojih se nježnih šesnaest godina dobrovoljno priključio građanskom ratu i to na strani Vrangelove 'bijele armije' koja je marširala pod insignijama ruskog cara. Već 1920. napušta Rusiju i nakon nekoliko kratkih zaustavljanja u Sofiji i Istanbulu, završava u Parizu. Na identičnom putovanju u knjizi pratimo i Gazdanovljev alter ego, Volodju, kojeg na početku zatječemo u Istanbulu, gradu kojeg on uporno naziva Konstantinopolom. I Volodja također stiže u Pariz, k svom bratu Nikolaju, snažnom i ostvarenom čovjeku sretno oženjenom s Engleskinjom Virginijom, čije djevičansko ime kao da svjedoči o čistom i savršenom odnosu između njih dvoje.

Tu upoznaje i Arthura, još jednog Engleza koji je ratovao u Rusiji i čije se lutalačke priče ispunjene nemirom i stalnom potragom ponekad gotovo pretapaju u Volodjine. Arthur je lik izmučen prošlošću kojom dominira fatalna Bečanka Victoria, rastavljena starija žena čiji nekonvencionalni život nikad nije razjašnjen do kraja. Kad se u pariškom društvu pojavi doktor Stuck sa svojom indiskretnom pričom o Victoriji, Arthur počini ubojstvo, no za razliku od najpoznatijeg ubojice ruske književnosti, Raskoljnjikova, njegov zločin nisu popratili ni grizodušje ni duševno rastrojstvo, a naposlijetku ni kazna. Volodjine žene su jednako tajanstvene i jednako tako iznenadno dolaze i odlaze iz njegovog života: Aglaja Nikolajevna s kojom je proživio kratku i intezivnu aferu ostavlja ga preko šturog pisma poslanog iz Berlina, a spomenuta je usput i Dina, 'kraljica brilijanata' koja za sobom ostavlja trag propalih milijunaša i brojnih samoubojstava.

Gazdanovljeva autobiografska i izrazito digresivna, esejistička proza osvojila je vodeće kritičare ruske dijaspore koji je smatraju jednim od vrhunaca nacionalne književnosti. Zamor velikim i klasičnim ruskim romanima Gazdanov je premostio svojim sporednim, neispoliranim likovima čije je priče dao u naznakama, te protočnošću koja u svoj fokus uzima i sve i ništa. Tu maglovitost Volodjinog stvarnog, ali i čitateljeva književnog putovanja, podebljali su malobrojni dijalozi koji su čak i nadrealni kad ih Volodja vodi s Aleksandrom Aleksandrovičem, bivšim vojnim sudrugom koji je svoj PTSP kanalizirao kroz posvećenost filozofiji i umjetnosti, te stvaranje dalijevskih crteža do samog svanuća. Tekst je, naravno, prožet sjećanjima na Rusiju i rat, te se Gazdanov mjestimično pomalo gubi u pretjeranoj nostalgiji za ruskim širokim prostranstvima, a u korist stereotipa o još široj slavenskoj duši. No Volodja, prikazan kao sanjar i moderni junak našeg doba, ipak ne ispada patetičan i izgubljen lik, već izrazito senzibilan intelektualac koji ne uspijeva pronaći svoj mir.

Kao zanimljivost treba još dodati kako su se Gazdanovljeva djela u Rusiji objavila tek prije dvadesetak godina, iako se radi o autoru čiji je roman Večer kod Claire jedan od najvećih bestselera ruske emigrantske književnosti.

Katarina Brbora
foto: drakegoodman (flickr)