Začitavanje: 'Omnibus'

Christophe Chabouté, Omnibus (Fibra, 2012., prijevod – Jelena Prtorić)

U kasnu jesen 2009. Christophe Chabouté predstavio se hrvatskoj publici albumom Sam samcat. Priča o čovjeku koji nakon smrti roditelja ostaje živjeti u svjetioniku na malom otoku naišla je na gotovo nepodijeljene simpatije. Tri godine poslije, na istom mjestu, u Fibrinoj ediciji Orka specijal, Chabouté se vraća s još sedam naslova objedinjenih u jednoj knjizi.

Omnibus, na impozantnih 812 stranica, predstavlja jedinstven uvid u dosadašnji rad C. Chaboutéa (rođen 1967.), jednog od najzanimljivijih predstavnika francuskog novovalnog stripa.

U prve dvije priče, 'Nekoliko ljetnih dana' i 'Otočić sreće', upoznajemo dječake iz obitelji koje su u različitim stadijima raspada. Dječak iz prve priče privremeno je maknut iz drame koju roditelji prolaze. Dok se odigrava završni čin razvoda on provodi nekoliko zabavnih dana na selu. U 'Otočiću sreće' Chabouté nas vodi u sam epicentar obiteljskog pakla. Potpuna nemogućnost normalne komunikacije između majke i oca, dječaka svodi na nijemog svjedoka koji ni na koji način ne može utjecati na svijet odraslih. Svaki dan po nekoliko sati dječak može potražiti utočište u obližnjem parku, ali ne i nedjeljom. Pod izlikom da barem jedan dan moraju provesti zajedno kao obitelj majka mu nedjeljom ne dopušta izlazak. Upravo ovi nedjeljni prizori gdje njih troje nijemo sjede pred televizorom sve dok ih san ne svlada možda su i najjeziviji u cijeloj knjizi koja vrvi užasima svake vrste. Gledati roditelje kako bez ijedne riječi, poput zombija, satima sjede ne čineći ništa, ne pomjerajući se kao da su mrtvi, mora ostaviti nepopravljivu štetu na dječjoj duši.

'Zoe' je već klasičan horror, priča o selu gdje su svi ludi osim starice za koju svi misle da je luda.

'Vještice' su zbirka kratkih priča o vještičarenju, urocima, ljubavnim napitcima, gatanju, crnoj magiji i slično. Bolesno, uvrnuto, zabavno.

'Pun mjesec', priča o pokvarenom, neosjetljivom činovničiću, predstavlja možda i vrhunac cijelog Omnibusa. Edouard Tolweck neugledni je, antipatični, mali rasist, radi posao koji ne voli, nema prijatelja, živi sam, hrani se jelima iz konzervi, a vrhunac dana mu je pogledati kakvu utakmicu na televiziji. Za svoj promašen život krivi su mu svi, a ponajviše useljenici na kojima se voli iživljavati kadgod i gdjegod mu se za to pruži prilika. Na radnom mjestu gdje se i susreće s useljenicima jednog dana odbije pomoći starom crncu i još ga na najprimitivniji način izvrijeđa. Tog dana i noći koja slijedi stići će ga svemirska pravda. Sve ono najgore što je mogao zamisliti snaći će ga tijekom samo jedne stravične noći. Maštovita i zabavna priča podsjeća na još uvrnutiju i luđu verziju Scorseseovog filma After Hours.

'Zvijer' je još jedan dugometražni horror smješten u snijegom okovanoj zabiti, a knjiga završava zbirkom sjajnih minijatura – 'Gorke bajke o posve malim sitnicama' – razglednicama iz svakodnevnog života, pričicama od kojih su neke prava mala remek-djela.

Chabouté ne inzistira na sretnim krajevima, majstor je detalja i atmosfere, autor koji će zaustaviti pogled, uočiti prizore na koje većina ljudi neće obratiti pozornost, a škrtost na riječima nadoknađuje vješto montiranim kadrovima. Kritika najrazličitijih društvenih anomalija provlači se kroz dobar dio priča i baš tu, gdje manje vješti autori posrću, Chabouté je uvjerljiv. Kad želi progovoriti o nečemu što izaziva osjećaj nelagode, kao na primjer o predrasudama koje prosječan bijeli Francuz gaji prema svojim tamnoputim sunarodnjacima, useljenicima iz Alžira, Tunisa, Maroka ili njihovim potomcima, Chabouté to u svega nekoliko kadrova jednostavno – pokaže.

Omnibus je, parafrazirajmo ovdje jednog sportskog komentatora, radost pripovijedanja u kvadratima. Preporuka!

F.B.