Hanns Zischler i Sara Danius, njemačko-švedski dvojac, temeljito su istražili lik, djelo i inspiraciju irskog autora Jamesa Joycea u svojoj knjizi Nos za novosti, kratke vijesti Jamesa Joycea (Naklada Ljevak, 2009.) i došli do zaključaka koje su nam prezentirali na neobičan i vrlo dopadljiv način. Posve je jasno zašto su za predmet svoga rada izabrali baš Uliksa, kapitalno djelo svjetske moderne književnosti kojeg je najlakše opisati kao revolucionara među romanima. Cilj istraživanja bile su povijesne okolnosti koje su Joycea potakle na pisanje, a koje su jasno uočljive na razini rečenice, odlomka i stranice u čemu će se najutjecajnijima pokazati dva suvremena masovna medija ranog 20. stoljeća: tisak i kino. Na tom putu Zischler i Danius biraju tri ishodišta: James Joyce, grad Pula i kratka vijest.
U Pulu je Joyce stigao 1904. godine gdje je ostao samo pet i pol mjeseci. Dojmovi i nisu bili baš neki, njegova zaručnica Nora grad je nazvala 'smiješnom starom selendrom', a James 'Sibirom na moru'; brzo su se preselili u Trst i zaboravili jezični Babilon Austro-Ugarske Monarhije, no autori upozoravaju: ''U Puli iz 1904. kao u orahovoj je ljusci skupljen niz povijesnih sila koje su obilježile književnost modernizma i ponovno je odredile. Roman se rastače i raspada.''
Refiniraju i kratku vijest, mršavicu koja zbog svoje kratkotrajnosti i forme u drugoj polovici 19. stoljeća izaziva pravu revoluciju u medijima, te postaje bitan element ranog kina. Joyce je prepoznao dinamiku kratkih vijesti koje je uz pomoć efektne cut&paste tehnike prenio u svoj roman - tko je čitao Uliksa sjeća se npr. kako Leopold Bloom čita Zanimljivosti dok obavlja veliku nuždu na poljskom zahodu i ne da se omesti vlastitim smradom - i o tome je izjavio: ''Ja ću se zadovoljiti time da me sljedeći naraštaji pamte kao čovjeka sa škarama i ljepilom''.
Iako danas uz pomoć cut&paste-a možete eventualno tuđi tekst prošvercati pod svoj seminarski rad, Joyceov je pristup pisanoj formi bio svjež i neponovljiv. Sličan pristup preuzimaju Zischler i Danius i u svojoj knjizi. Tekst je ispresijecan istaknutim kućicama koje su popunjene originalnim kratkim vijestima iz 1904., citatima Goethea ili Nabokova, izvadcima iz Joyceovih pisama ocu i dodatnim pojašnjenjima kojima je inače mjesto u bilješkama. Zbog svega toga Nos za novosti nalikuje modernom i temeljitom udžbeniku književnosti sa svojim kućicama za one koje bi željeli znati više.
Veliki plus su zaista brojne ilustracije koje će nam pokazati kako su izgledale novine koje je uz kavu listao Franjo Josip, razglednice s odglumljenim prizorima tada aktualnog rusko-japanskog rata, stare fotografije Pule, preslike dokumenata i kino plakata ili portret carice Sissi kao Mater dolorose, zaista pomalo nalik na Romy Schneider.
Cijeli taj koncept spretno uvlači čitatelja u ozračje godine u kojoj je mladi Joyce odlučio napisati 'kratku priču o jednom danu' i promijeniti tok povijesti književnosti; ali i više od toga - ovaj ozbiljan, a lako čitljiv rad povlači pitanje kakvu bi književnost 'proizvele' današnje kratke vijesti koje su preživjele 20. stoljeće na posljednjim stranicama Jutarnjeg lista da bi na koncu osvojile internet portale? Joyce je s razlogom izabrao Zanimljivosti za wc literaturu svog glavnog lika, no pitate li se gdje bi tek Leopold Bloom završio da je kojim slučajem čitao o neverbalnom seksu Pahora i Kosor ili potrazi za dvojnicom Nives Celzijus?
Katarina Brbora
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.