Začitavanje: 'Mit o ljepoti'

scena iz filma 'Brazil' Terryja Gilliama

Ili da prvo pročitate 'Začitavanje' do kraja prije nego pokrenemo revoluciju? Problem s feminističkim knjigama je taj da podliježu strožoj kritici, predrasudama i komentarima o dlakavim babama dubokog glasa ma koliko korisne ili poučne bile kao što je u ovom slučaju Mit o ljepoti Naomi Wolf (Naklada Jesenski i Turk, 2008.). Knjiga je objavljena 1991. i još uvijek vrvi vrućim temama poput pornografije i nasilja u svijetu oglašavanja, poremećajima u prehrani i ekstremnim esteskim korekcijama jer se ženin pogled na sebe nije bitno promijenio od vremena kad je odbacila ulogu kućanice i izašla na tržište rada. Pitanje je, naravno, političko, a ne estetsko. Mit o ljepoti Naomi Wolf razobličava kao sredstvo kontrole nad ženama, sredstvo kojemu je cilj održanje patrijarhata, ali i zgrtanje prilične hrpe love kozmetičke i modne industrije. Tako Wolfova citira kemičare koji se pitaju zašto sve te pametne, obrazovane žene, koje imaju diplome prestižnih sveučilišta, kupuju kreme protiv bora kad znaju da sastojci u kremama uopće ne mogu prodrijeti u sloj kože u koji je potrebno da bi djelovale. Zašto je lakše platiti priličnu svotu za šarenu laž nego se pomiriti s borama oko očiju? Odgovor leži u mitu o ljepoti, a mit nam kaže: žena nikad nije dovoljno mlada i mršava. Ako imaš 20 godina, onda se trebaš pobrinuti za prve bore koje, doduše, nisu još vidljive, ali su bez sumnje tu. Ako imaš 59, hej, pa nikad nije kasno.

Cijela mašinerija ove represije nazvana je Čeličnom Djevom, spravom za mučenje od koje, budimo iskreni, nema bijega, jer mit vreba u časopisima, dnevnim novinama, filmovima, oglasima i reklamama čak i ako se reklamira bužir za predveze. Kako piše Wolfova: Nekako, negdje, netko je morao zaključiti da će žene kupovati više toga bude li ih se držalo u ulozi 'ljepotica', punih samoprezira, uz stalne neuspjehe, gladne i seksualno nesigurne. Tako je osmišljen mit o ljepoti s 33 milijarde vrijednom industrijom mršavosti i 20 milijardi vrijednom industrijom mladosti. Ženski časopisi i oglašivači stvorili su junakinju novog doba: ženu koja mora zauvijek biti lijepa. Sjetimo se samo Madonne, kraljice pop glazbe koja je svoje lice i tijelo pretvorila u projekt na kojem radi 24 h na dan ili glumica poput Nicole Kidman, toliko izbotoksiranih da fraza facijalna mimika u Hollywoodu postaje stvar davno umrlog trenda. Ipak, isti ti ženski časopisi velikim dijelom sadrže često ozbiljan i feministički sadržaj, objavljuju ženske romane, predstavljaju uspješne žene i raspravljaju o zakonima koji utječu na život žena što nas vodi k zaključku da je i najtrivijalniji ženski časopis ozbiljniji doprinos ženskom napretku nego časopis posvećen općim temama. Autorica priznaje da je uljepšavanje važan i uglavnom ugodan dio ženske kulture, ali daje i koristan savjet: naučimo čitati i gledati slike manekenki s više znanja i promišljanja. Potiče i na korak dalje, neka mit o ljepoti, odnosno, pritužbe na njega postanu prigoda da započnete razgovor s nepoznatom ženom.

Ova gorljiva kritičarka neoliberalizma i američke kulturne hegemonije rođena je u San Franciscu 1962. u židovskoj obitelji intelektualaca. Studirala je na Yaleu i Oxfordu, te je poslije optužila jednog od svojih profesora za seksualno uznemiravanje. Za škotski je tisak 2006. iznijela priču o svom meditativnom iskustvu gdje je kao trinaestogodišnji dječak sjedila pokraj Isusa. Smatra se vjernicom, ima dvoje djece te je 11. rujna gostovala kod nas na Zagrebi! festivalu gdje je održala predavanje 'Održiva demokarcija', a prikazan je i film End of America nastao po njenoj istoimenoj knjizi.

Mit o ljepoti međunarodni je bestseler, a Naomi Wolf se upravo zbog ove knjige smatra predvodnicom tzv. trećeg vala feminizma koji je uvjerljivo pokazao kako je neoliberalizam ženi donio samo prividnu emancipaciju. Nestereotipna i svestrana autorica je radila i kao savjetnica u izbornoj kampanji Billa Clintona i Ala Gorea. K tome, izgleda sjajno.

Katarina Brbora