Aleks i Izabela su poput svakog drugog para na svijetu. Upoznali su se slučajno, zaljubili i odlučili raščistiti sa svojim starim načinom života. Ovo zadnje će se pokazati gotovo nemogućim zadatakom i pred tim će se neuspjehom njihova veza polako pretvoriti u noćnu moru. Ðurđa Knežević za svoju je priču izabrala jednostavnu, ali efektnu tehniku pripovijedanja: Aleks i Ela naizmjence pripovijedaju svoju stranu priče u ich-formi što otvara vrata ne samo u njihove misli, već i dublje u njihov odnos za kojeg čitatelj od samog početka može naslutiti kamo vodi. Naravno, pošto sam roman počinje Elinim umorstvom od kojeg Aleks bezglavo bježi u nepoznato, gotovo je nemoguće ne osjetiti zlokoban kraj najavljen na svakoj stranici koju ispisuje dvoje ljubavnika.
Destrukcija, odnosno, autodestrukcija jedan je od glavnih motiva Mekog trbuha jednoroga (Fraktura, 2010.) koji je bacio u sjenu ljubavnu priču između Aleksa i Ele. Depresija u koju uskoro upada Aleks, Elin promiskuitet za kojeg je korijen naznačen u mračnoj prošlosti njene obitelji, te fizičko nasilje kojim eskaliraju njihovi žučni sukobi svakako jesu najupečatljiviji dijelovi romana zbog kojeg će se čitatelj osjećati kao da poskrivećki čita tuđi dnevnik ili barem pomalo kao voajer. No iako nam se kroz knjigu obraćaju oba lika, ravnoteža često preteže na Aleksovu stranu: on priča češće i duže, iako vodi puno, uvjetno rečeno, dosadniji život od Ele, te bi bilo zanimljivo da je Kneževićka negdje u priči naznačila zašto je Meki trbuh jednoroga više Aleksova nego Elina priča. Također, Elini grijesi su naoko veći, ona je patološki ljubomorna, neurotična, nasilna i naposlijetku i nevjerna, s tim da baš i ne bira svoje suučesnike u preljubu, jer, kako se poslije pravda Aleksu, vjeruje da svi ljudi s kojima ostvaruje kontakt od nje obavezno žele seks.
U obratu priče ispostavlja se da je Aleks zapravo Aleksandra i da se radi o vezi između dvije žene, iako je kroz cijeli roman Aleksanda pričala o sebi (kao i Ela o Aleksandri) u muškom rodu. Upitana o tome, Ðurđa Knežević je na predstavljanju knjige u sklopu tribine 'Razotkrivanje' odgovorila kako je jednostavno željela pokazati da je svejedno o kakvoj se ljubavi radi, heteroseksualnoj, homoseksualnoj ili lezbijskoj te kako takve etikete zapravo zamućuju perspektivu ljubavi. Imajući to na umu, možda tehnika namjernog navođenja čitatelja u pogrešnom pravcu gubi smisao, te bi sama priča vjerojatno bila snažnija da je Aleks otpočetka bila Aleksandra. No bez obzira na to Meki trbuh jednoroga ima mnogo za ponuditi, uključujući i majstorski stil Ðurđe Knežević čije dugačke i dramatične rečenice imaju jaku vizualnu snagu, te napetost koja progresivno raste prema kraju, iako nam je kraj dobro poznat. Otvorena su i ostala pitanja o kojima se u vezama nerado priča: mora li se zaljubljenost, ako je fatalna, pretvoriti u ljubav ili je neke ljude nemoguće voljeti, da li je istina precijenjena i relativna ili je ipak nužna za zdravu komunikaciju.
Ðurđa Knežević dugo je prisutna na našoj književnoj sceni i dosad je objavila dva romana, O mojoj mami, Rusima, vatrogascima i ostalima (Ženska infoteka, 2003.) i Gutanje vjetra (Beopolis, 2005.). Također, osnivačica je Ženske infoteke u čijem je sklopu uređivala časopis Kruh i ruže koji se bavi temama kao što su ženske sudionice Domovinskog rata, ekofeminizam, migrantkinje ili vještice, a osim toga piše i vrlo britku kolumnu za portal Zamirzine.
Katarina Brbora
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.