Začitavanje: 'Ljeto bez muškaraca'

Siri Hustvedt: Ljeto bez muškaraca (Profil, 2012., prevela Davorka Herceg-Lockhart)

Osoba koja pokreće radnju Ljeta bez muškaraca, novog romana američke spisateljice Siri Hustvedt, jest muškarac. Čuveni neuroznanstvenik Boris nakon dugogodišnjeg braka zatraži od svoje supruge Mie 'pauzu', koja je utjelovljena u liku njegove mlade i zavodljive suradnice. Mia doživi nervni slom, a nakon kratkog boravka na psihijatriji odlazi u rodni grad u Minnesoti i tamo proživljava neočekivano iscjeljujuće ljeto bez muškaraca.

Povratak kući za nju u prvom redu znači produbljen odnos s majkom, ali i razvijanje nekih novih odnosa. Ljetne dane Mia provodi u razgovorima s majčinim prijateljicama iz staračkog doma i preispitivanju vlastite prošlosti. Osim toga,  pokušava shvatiti i tinejdžerice koje pohađaju njezine satove. Kako je Mia profesor književnosti i autor jedne zbirke pjesama, ona održava malu radionicu kreativnog pisanja…

Kako je Siri Hustvedt supruga slavnog Paula Austera, očito da je 'materijal' za senzibilnu, oštroumnu i ironičnu Miu, koja živi u suprugovoj sjeni, barem donekle pronašla u vlastitoj autobiografiji. No Hustvedt spada u one pisce koji se znaju izdići iznad okvira vlastitog života te na temelju osobnog iskustva ispripovjediti priču šireg značenja. Tako je za shvaćanje Mie ipak važnije što je i Hustvedt žena, pa Ljeto bez muškaraca treba čitati kao žensko pismo par excellence. To u ovom slučaju znači da se na tematskoj razini propituje ženskost kroz različita životna doba, a na stilskoj poigrava s formom koja se obično pripisuje ženama: ljubavnom romansom.

U Mijinom ljetu muškarci nisu fizički prisutni, pa ono otvara prostor za odnose s drugim ženama, koji će onda dovesti i do novog Mijinog odnosa prema samoj sebi. Upravo takvo ljeto za Miu znači jasniji vlastiti identitet. Odnosi s drugim ženama u nekom smislu funkcioniraju kao metafora za svako doba u životu žene. Tako prijateljice njene mame iz staračkog doba – Mia ih naziva labudicama – predstavljaju starost, ali i mogućnost da se svojim živahnim duhom žena ipak ne preda nemoći i bolesti. Tinejdžerice koje pohađaju Mijine satove pisanja oličenje su djevojaštva, ali i podjele među ženama. Kako Mijina susjeda Lola ima dvoje male djece, ona predstavlja majčinstvo, ali i mogućnost da Mia preispita sebe kao majku. Autorica u Ljetu bez muškaraca doista tematski pokriva čitav život žene, govoreći i o krajnje ozbiljnim temama, poput usamljenosti, boli, žrtvovanja i smrti. No te bolne teme ne određuju ton čitavog romana, koji dosljedno ostaje na granici između komedije i tragedije, vješto balansirajući na rubu ozbiljnog i ne tako ozbiljnog.

A to omogućava kako forma pripovijedanja tako i forma samog romana, kojeg treba promatrati u svjetlu postmoderne preobrazbe romanse i nasljeđa Jane Austen. Na sastancima literarnog kružoka staračkog doma čita se njezino Uvjeravanje, što je suptilan znak čitatelju da to djelo shvati kao glavni metatekst Ljeta bez muškaraca. No ne radi se samo o sugestiji da će – baš kao i junaci Jane Austen – Mia i Boris ipak završiti zajedno, nego o žanrovskom poigravanju onakvom formom kakvu je u velikoj mjeri stvorila Jane Austen. A kako su se ljubavni romani oduvijek smatrali 'štivom za žene', jasno je da Hustvedt piše uvelike se 'zafrkavajući' s tim žanrom. Upravo joj to omogućava da napiše djelo iznimne literarne kvalitete.

Naslov Ljeto bez muškaraca možda može navesti na pomisao kako se radi o ljubiću, ali zapravo je roman sve prije nego trivijalan. Upravo je mogućnost da se o smrtno ozbiljnim stvarima govori na ne tako smrtno ozbiljan način jedna od bitnih kvaliteta ovog romana. Njegova je 'lakoća' isprepletena s njegovom 'težinom', baš kao i sudbina žene, kako one tekstualne, tako i one vantekstualne. Zato bi ovo ljeto bilo šteta provesti bez Ljeta bez muškaraca.

Vesna Solar
foto: golden wings (flickr)