Začitavanje: 'Gospodari ječma'

Ljeto 2012., paklene vrućine traju već danima. Sunce nesmiljeno prži zračeći svoje ubojite zrake kroz zrak. Sirene hitne pomoći zlokobno odzvanjaju zagrebačkim ulicama, a voditeljice informativnih emisija na sve tri nacionalne televizije prenose upozorenja i savjete liječnika sve dok i vrapci na granama ne zacvrkuću: između 10 ujutro i 5 popodne ostanite u svojim domovima. Pazite na prehranu i klonite se alkohola. Svejedno, ljudi ne slušaju, izlaze van i krijepe se hladnim pivom po terasama zagrebačkih lokala. Zagreb je pivski grad i čudesno piće s mjehurićima ovdje malo tko doživljava kao alkohol. Konjak je alkohol i šljivovica ljuta, a pivo je ovdje više, onako, osvježavajući prehrambeni proizvod. U Samoboru, pitoresknom mjestašcu nadomak Zagreba, nitko više ne priča o kremšnitama. Legendarna slastica je out, pivnica s raskošnom ponudom svih svjetskih vrsta piva razvrstanih po zemljama podrijetla je in. Naručujemo koljenice i nekakvo australsko ili irsko pivo s okusom meda. Naš domaćin, stripaš (po Ćurinu – striper) Štef, vrstan je poznavalac napitka na bazi ječma. Predlaže da kušamo još neke marke za koje nismo nikad ni čuli. I tako putujemo po pivskoj karti svijeta: Irska, Belgija, Meksiko… već mi se pomalo vrti u glavi od tih putešestvija. Utvaram si čak da prepoznajem pojedine arome.

Ljeto 1854., u belgijskim Ardenima zrak leluja od vrućine. Nakon naporne žetve redovnici iz obližnjeg samostana odlaze na kupanje. Među njima je i mladi Charles Steenfort. Nakon majčine smrti napustio je rodno selo i starijeg brata koji ga je silio na nesmiljen rad. U spomenutom samostanu živi i njegov stariji rođak. Osim što proučavaju Sveto pismo, redovnici proizvode pivo po vlastitoj recepturi, a upravo to Charlesa najviše od svega i zanima. Mladac baš i nije materijal za svećenika. Zgodna i lijepa Adrienne dodatno mu otežava stvar stavljajući ga na kušnju svaki put kad ga susretne u okolici samostana.

Nakon kratke redovničke epizode Charles se vraća u mjestašce Dorp. Na imanju prijatelja Franza Texela započinje s proizvodnjom piva. Texel je uložio novac i imanje, a Charles svoje umijeće. Takvo što ni najmanje se ne sviđa gospodinu De Ruiteru, vlasniku istoimene pivovare i silniku o kojem ovisi gotovo cijeli Dorp. Moćnik ne želi konkurenciju u svom dvorištu i uz niz podvala i pritisaka u početku uspijeva otežati život dvojici prijatelja. Texel bi još i odustao, ali Charlesu to nije ni na kraj pameti. Uvjeren je u uspjeh, tvrdoglav i dovoljno drzak da se suprotstavi De Ruiteru. Da bi došao do prve kvalitetne bačve piva Charles će još jednom morati do samostana. Pod okriljem noći ukrao je redovnicima kvasac, a usput pokupio i Adrienne.

S njih troje na okupu (Charles, Franz i Adrienne) započinje priča koja će potrajati kroz 150 godina i pet naraštaja imperija Steenfort. Niti dva svjetska rata, ekonomske krize i slomovi neće uništiti davni san Charlesa Steenforta.

Gospodari ječma (Fibra 2012, scenarij Jean Van Hamme – crtež Francis Valles, prijevod Vlatka Briški) jedno je od najluksuznijih, najopsežnijih (preko 400 stranica) i najambicioznijih Fibrinih strip izdanja. Jean Van Hamme (rođen 1939. U Bruxellesu) autor kojeg će mnogi nazvati najvećim ili jednim od najvećih živućih scenarista, proslavio se serijalima Thorgal (crtač G. Rosinski), XIII (crtač W. Vance) i Largo Winch (crtač P. Francq), Gospodare ječma objavio je originalno u osam albuma u razdoblju od 1992. do 2001. godine (u međuvremenu adaptirano i za tv).

Gospodari ječma veličanstvena je saga o poslovnom carstvu utemeljenom sredinom 19. stoljeća, nimalo uljepšan pogled iznutra na sve one prikrivene mehanizme ljudske ambicije, pohlepe, surovosti, ludila, ljubavi, osvete i svega onoga što je potrebno da bi uopće nastao i opstao jedan takav imperij. Mnogi od muških likova, počevši od Charlesa, podsjetit će vas možda na Daniela Plainviewa (Bit će krvi), beskrupuloznog naftnog magnata, tipa koji je, baš kao i Charles Steenfort, znao da na putu do basnoslovnog bogatstva i moći moraš gaziti i preko leševa nedužnih. Svako veliko bogatstvo, stara je to izreka, počiva na zločinu i posve je nevažno radi li se o nafti, pivu, mlijeku ili nečem desetom.

I scenarij je uvijek otprilike isti: u prvo vrijeme traje borba za opstanak, a kasnije, najčešće tek u drugoj ili trećoj generaciji, nasljednici poslovnih imperija žele steći društveni ugled i obično to i uspijevaju. Neki su, poput mnogih naših novih bogataša, nestrpljivi pa žele sve odjednom, ali to teško prolazi. Jer prokleti, gologuzi narod uvijek pamti duže nego što misliš. Ismijani i razočarani naši novi bogataši grade dvorce opasane visokim ogradama na čijim stupovima se kese gipsani lavovi, a u umjetnim jezercima plove bijeli labudovi, i tamo se, u osami, dure na bešćutnu svjetinu, na društvo koje im ne želi odati sva ona priznanja koja si žele i za koja vjeruju da im pripadaju. I ponekad, rijetko se to događa, ali kad neki od njih padnu šaka pravosuđu (a mislili su da su iznad svakog zakona) možemo vidjeti silnu uvrijeđenost i razočarenje na njihovim licima.
Na Zapadu je drugačije, tamo to traje već par stoljeća, ljudi su iskusni i znaju kako stvari idu.

Uglavnom, Gospodari ječma vrhunsko je štivo za duge, sparne dane. Na početku svakog od osam poglavlja Van Hamme ostavlja i male lekcije iz povijesti, pa se može nešto i naučiti, a gotovo svaki Vallesov ženski lik (osim nesretne De Ruiterice) pršti od ljepote i mami uzdahe (ne možda kao Jessica Rabbit, ali vrlo blizu). Osim u kućnim bibliotekama ljubitelja stripa ovo štivo vidim i na policama naših novokomponiranih tajkuna (jasno, ako boja knjige odgovara boji namještaja, jer mora uz nešto pasat), ali oni doista rijetko čitaju, a i to što čitaju…

F.B.