Začitavanje: 'Flaubertova papiga'

"Zašto nas objavljeni spisi nagone u potjeru za piscem? Zašto ga ne možemo ostaviti lijepo na miru?" pita se Geoffrey Braithwaite, glavni junak slavnog romana Flaubertova papiga Juliana Barnesa (Celeber; preveo Zlatko Crnković, 2007.). Braithwaite, umirovljeni engleski liječnik čija je supruga Ellen nedavno počinila samoubojstvo, putuje Francuskom. Kako je Flaubert svojevrsni Braithwaiteov hobi, on posjećuje Rouen i muzej posvećen piscu i tamo ugleda prepariranu papigu. Objasne mu kako je upravo ta papiga ona koja je stajala na Falubertovu stolu dok je pisao pripovijetku 'Priprosto srce', a Braithwaite odjednom osjeti posebnu, izravnu vezu sa slavnim piscem. No, iznenađenje tek slijedi: u drugom muzeju nalazi se druga papiga, za koju kustos tvrdi da je ta 'ona prava' koja je bila Flaubertov model. Zbunjen, Braithwaite odluči razriješiti misterij, a za to mu, dakako, treba niz podataka o životu pisca…

Ono što slijedi nije, međutim, Flaubertova biografija. Barnesovu Flaubertovu papigu najbolje je opisati kao roman, ali se zapravo radi o amalgamu niza žanrova: biografije, romana, novele, leksikona, bestiarija, intervjua, eseja, književne kritike, pa čak i ispitnih pitanja. Takva žanrovska zbrka nije samo postmoderni štos nego želi dovesti u pitanje niz pretpostavki na kojima je odavno građena biografija kao žanr, poput spoznatljivost prošlosti i linearnosti vremena. Kako danas pisati biografiju? I zašto je uopće pisati?

Da bi se odgovorilo na ta pitanja, treba roman pažljivo proučiti. Tim pitanjima prethodi jedno drugo: zašto je Flaubertova papiga uopće Braithwaiteu toliko važna? Očito da se ne radi samo o znatiželji; Braithwaiteova motivacija leži mnogo dublje i izravno se tiče njega osobno. On smatra kako će mu papiga pomoći u rješavanju ključnih problema njegova života. 

Braithwaite poduzima opsežnu potragu za autentičnom papigom kako bi mu ona pomogla da dozna 'konačnu istinu' o Flaubertu, a on bi mu opet pomogao da shvati svoju mrtvu suprugu, a onda i samog sebe. Papiga – ironični simbol iz Flaubertove pripovijesti – kod Barnesa postaje višeznačni simbol. Za Braithwaitea ona je simbol piščeva glasa, onog glasa koji može premostiti stoljeća i otkriti istinu i o Flaubertovom životu i o pravom značenju njegova djela. Ako dosegne pravu istinu o tuđem životu, to će značiti i da može doznati i istinu o svojoj mrtvoj ženi Ellen, što nije uspio učiniti za njena života. Samo pisac može otkriti istinu o Emmi Bovary, pravu istinu romana Gospođa Bovary, a ona će Braithwaiteu omogućiti da razumije vlastitu suprugu i sebe samog. 

Flaubertova papiga, naime, nije samo 'roman o Flaubertu', niti se jedino bavi detektivskom potragom za pravom papigom; u romanu se pripovijeda i priča Ellen Braithwaite i njezina supruga Geoffreya. Među tim se pričama uspostavlja složena međuigra paralela i značenja. Priča Ellen i Geoffreya uvelike podsjeća na onu iz Gospođe Bovary, no radi se o nekoj vrsti 'obrnutog mimesisa' u kojem je najprije napisan roman, a život je taj koji ga imitira, pa tako poglavlje koje pripovijeda život Ellen Braithwaite nosi naslov 'Prava priča' (Pure story). Ako je to 'prava priča', što je onda roman Gospođa Bovary? A gdje je u svemu tome 'pravi život'?

Konačne odgovore na ta pitanja Barnesov roman izravno ne daje; on samo nudi velik broj mogućih propitivanja i tumačenja. Tako će i Braithwaiteov odgovor na pitanje koja je papiga prava biti zaista iznenađujući, i ovdje vam ga nećemo otkriti. Samo ćemo reći kako Flaubertova papiga i jest i nije Flaubertova biografija, ali kako sigurno jest dokaz da Flaubert i njegovo djelo žive i intrigiraju nas i danas.

Možda je onda sâm Julian Barnes Flaubertova papiga, papiga koja tek ponavlja ono što je naučila od velikog Flauberta? Prosudite sami. Čitanje se isplati.

Vesna Solar 

foto: Margie & James (Flickr)