Začitavanje: 'Degustacija slobode'

Davor Rostuhar, Degustacija slobode (Klub za ekspedicionizam i kulturu, 2012.)

Četvrto ukoričenje poznatog i cijenjenog putopisca i fotografa jest knjiga o putovanju, ali nije putopis. U dvanaest poglavlja, knjiga na sistematičan i pregledan način odgovara na nekoliko važnih pitanja: zašto putujemo, kako nas putovanja razlikuju i mijenjaju te kako u konačnici mijenjaju čitav svijet.

Čitatelji Davora Rostuhara već dobro znaju da iza svakog njegovog putovanja, a tako i ukoričenja, stoji puno istraživanja, pripreme i nadahnutog rada na temi. Tako su se nemalo iznenadili svi koji su zaronivši u njegovu Džunglu očekivali pusta opisivanja, a pronašli puno socioloških, antropoloških, geografskih i kulturnih podataka koji stoje iza jasno osmišljene ideje. Jednako je jasna i lijepa ideja i cilj knjige Degustacija slobode, knjige koja se ne bavi jednim putovanjem, već svim putovanjima svijeta.

Čak prva tri poglavlja knjige funkcioniraju kao uvod, dajući čitatelju do znanja koje su autorove nakane, koja će područja istražiti i zašto. Tekst je pisan na znanstveno-popularan način, prijateljski je razumljiv, potkrijepljen navodima znanstvenika, ali i oprimjeren autorovim anegdotama te iskrenim mislima i emocijama. Odmah je jasno da se Rostuhar ne želi nametati kao stručnjak u bilo kojem području, njegov je odabir ove teme zaista osoban te u rečenicama nema prisilnog akademizma niti zamornih dijelova.

Prošle je godine broj ljudi koji putuju premašio milijardu, navodi Rostuhar. Suvremeni turizam toliko je uzeo maha da se mora sagledati njegova sila: kako mijenja svijet i kako ga se može iskoristiti za činiti dobro, prvenstveno promjenom motiva i ponašanja samih putnika, a potom i domaćina.

Ljudi putuju iz različitih razloga, a Rostuhar ih dijeli u osam skupina - od imperijalizma i eskapizma preko dokonosti do želje za učenjem i slobodom. Zanimljivo je poglavlje koje proučava kako su ljudi putovali kroz povijest i koje su im bile namjere, kako je putovanje imalo korijen u ratovanju ili pak hodočašću. Autor nadalje navodi razliku između turista i hodočasnika, ispitujući njihove značenjske konotacije i stereotipe koje nije teško uočiti, ali i dovodeći nas do zaključka da se radi o dihotomiji koja ne drži vodu, već je ogledalo naših, često pretencioznih i umišljenih stavova. Rostuhar predlaže razlikovanje turista imperijalista i putnika hodočasnika, a ovaj potonji upravo je idealni putnik/turist kakav, nada se autor, može postati svatko.

Sljedeća poglavlja ispituju mnoge zanimljive teme, primjerice kako je važnost autentičnosti u današnjem svijetu zauzela mjesto nekadašnje svetosti. Velik dio knjige ne bavi se kulturalnim značenjima, već se okreće samome čovjeku, ispitujući kako putovanje može promijeniti čovjeka i spoznajom svijeta, ali i samoga sebe, unaprijediti kvalitetu njegova života.

Na nekoliko mjesta knjiga odiše svojevrsnim 'self-helpom', gdje autor kroz primjere ukazuje na životne važnosti, pa putovanje postaje Put, odlazak koji nas vraća samome sebi. Možda će neke ovaj dio knjige zamarati, priznajem da ni osobno nisam sklona savjetima kako živjeti bolje, ali naglašavam da Rostuhar nema namjeru savjetovati, već proširuje tematiku koja mu je odista od životne važnosti, te je time izrazito iskrena i proživljena. Znanstvenici su tako ovdje manje citirani od Goethea ili Baudelairea, poneki će se navod činiti premekanim, ali naići ćete i na sjajne tvrdnje poput one da "objektivnost nastaje kao posljedica kretanja".

Kako knjiga ide svome kraju (metaforički se približavamo kraju putovanja), jasno isplivava ideja vodilja. Nakon što nam je putovanja učinio zanimljivima, zagolicao nam um raznim povijesnim, antropološkim, filozofskim i kulturološkim temama, rasplamsao nam maštu krasnim primjerima s vlastitih putovanja, zagrijao nam srce idejom o mogućnosti samospoznaje, mira i slobode, Davor Rostuhar nam nudi svoju ideju pozitivnog, održivog i odgovornog putovanja. Završetak knjige zapravo je njezin vrhunac: dobrim zaključcima i sumiranjem izloženog, autor svoju ideju o mogućnosti poboljšanja svijeta čini realnom, odmiče je od donkihotovske ideje, skida crni veo s novoga doba i njegovih kapitalističkih zala i ukazuje na uvijek prisutnu mogućnost dobra. Iako to možda neće značiti masovno volontiranje u siromašnim zemljama, shvatit će se primjerice značenje 'couchsurfinga', kao i savjet o pametnom trošenju novca koji će siromašnoj zemlji značiti ulaganje.

Nakon napisane knjige, Davor Rostuhar je sa svojom djevojkom krenuo na novi projekt 'Afrika Aktiva' gdje iskušava ideju ove knjige te na nepretenciozan način želi dati svoj prinos stvaranju novog turizma koji, uvjereni smo nakon čitanja, može pomoći općoj slici svijeta i donositi putniku puno veće ispunjenje od običnog označavanja 'viđeno'.

Korana Serdarević