Začitavanje: 'Cvjećarnica u kući cveća'

Lazar Džamić, Cvjećarnica u kući cveća (Jesenski i Turk – Zagreb, Heliks – Smederevo, 2012.)

Na kioscima širom bivše SFRJ, Alan Ford se pojavio daleke 1972. godine. Četrdeset godina poslije dobili smo Cvjećarnicu u kući cveća (Jesenski i Turk – Zagreb, Heliks – Smederevo, 2012.), knjigu Lazara Džamića koja se bavi fenomenom jednog malog, običnog stripa koji nigdje, osim, jasno, u Italiji, nije ni zaživio kako valja, a kamoli dosegnuo kultni status kakav je uživao (i još uvijek uživa) na ovim prostorima.

Kako je uopće nastala legendarna, supertajna grupa TNT? Odakle dolaze Broj 1, Bob Rock, Grunf, Alan Ford, Sir Oliver, Debeli Šef, Jeremija? U potrazi za odgovorima Džamić kontaktira Maxa Bunkera do kojega je vrlo teško doći (čovjek naprosto ne voli publicitet), no upornost se isplatila i napokon stiže mail s odgovorima.

Alan Ford je renesansna Commedia dell'arte, transponirana u hladnoratovski New York 400 godina u budućnosti!

Ideja Maxa Bunkera bila je kreirati vlastitu verziju Commedia dell'arte smještenu u moderno doba, kao svojevrsnu antitezu prevladavajućem filmskom, stripovskom, i literarnom žanru ondašnjeg hladnoratovskog svijeta: špijunskom trileru. 

Nakon što detaljno 'raskrinka' Alana Forda kao legitimnog nasljednika (jednog od legitimnih) ove stare kazališne forme, Džamić se u narednim poglavljima bavi pitanjem zašto smo mi, baš mi, toliko zavoljeli Alana Forda.

U prvom redu, mi smo živjeli tu alanfordovsku nadrealnu farsu, a bogami, živimo je i danas. Evo, iza nas su, na primjer, još jedni izbori. Pogledajmo neke od naših gradonačelnika, bivših ili sadašnjih, način na koji 'delaju' i uopće poimaju stvarnost, osvrnimo se na galeriju likova s političkih pozornica (hrvatskih, srpskih, bosanskih), sjetimo se brojnih njihovih izjava, bisera koji su završili u barem dvije knjige (sabrana djela političke gluposti – legendarni greatest shits) – nije li to čista, 24-karatna nadrealna farsa? Pršut na čelu donedavnog gradonačelnika drugog po veličini grada u zemlji – alanfordovština prve kategorije koju su već sutradan imitirali brojni maturanti na norijadi. To je onaj osjećaj kad se čovjek smije da ne bi plakao.

Nadalje, Alan Ford funkcionira, i s tim se također nije teško složiti s Džamićem, kao satirična kritika svakog lošeg političkog uređenja – hoćeš onog u vrijeme bivše Jugoslavije, hoćeš ove mutantske, ljudožderske verzije kapitalizma koju živimo danas. Debeli Šef je mila majka prema nekompetenciji Debelih Šefova koje smo gledali, trpjeli i još uvijek gledamo i trpimo na svim društvenim razinama.

Još jedan od razloga leži u genijalnom prijevodu Nenada Brixyja. Teško je zamisliti kako bi ta nadrealna farsa funkcionirala u bilo kojem drugom prijevodu (bilo je stanovitih pokušaja, ali su neslavno propali).

Dodajte ovome optimistički diletantizam kao strategiju preživljavanja, crtež i crni humor koji, kako je već rečeno, inspiraciju pronalazi u Commedia dell'arte (ovi prostori uvijek su bili plodno tlo za najrazličitije oblike crnog humora), i eto vam glavnih razloga zašto smo voljeli Alana Forda.

Cvjećarnica u kući cveća zasluženi je spomenik stripu uz kojeg smo odrastali i koji smo, na brojne načine, i živjeli. Pametna, duhovita i poučna knjiga koja će (kao i svako kultno štivo o kultnom štivu) i bez preporuke pronaći put do čitatelja.

F.B.