Začitavanje: 'Čudesni mandarin'

Asli Erdogan

Čudesni mandarin (Buybook, 2008.) turske spisateljice Asli Erdogan (1967.) sastavljen je od dvije duže pripovjetke i nekoliko kraćih fragmenata razbacanih između njih. Iako je nominalno zbirka pripovijesti, Mandarin je zapravo roman u fragmentima, a većina njegovih dijelova ne bi imala bogznakakvu autonomiju izvan cjeline.

Francuski časopis Lire uvrstio je Erdogan među 50 osoba koje će obilježiti književnost 21. stoljeća, a ni Pamuk nije štedio pohvala na njen račun. Oba su pred očima imali strastvena djela spisateljice koja je odlučila sav svoj trud teorijske fizičarke u CERN-u baciti u vjetar, odsutati od poslijediplomskog studija i posvetiti se samo pisanju. Odustajanje od istraživanja tajni svemira hadronskim sudaračem nadoknadila je sudarajući kroz doživljaj svojih pripovjedača Istok i Zapad, domaće i strano, zapamćeno i zaboravljeno. Prozni fragmenti između dva veća dijela teksta kao da su razasute subatomske čestice koje sublimiraju neke od ideja, objašnjavajući ih nekonvencionalnijim narativnim postupcima.

Dominantna ličnost pripovjedačice iz prve i najdulje pripovjesti, U duplji izgubljenog oka, Turkinja je koja svoje oboljelo oko čas skriva od pogleda prolaznika u noćnoj šetnji Ženevom, čas ga koristi kao oruđe za suočavanje s okolinom i strahom od intime. Njezina je priča ona Čudesnog mandarina iz Bartokove baletne jednočinke, starca neotpornog na ranjavanje, čije sve rane izađu na površinu kad ga zavoli mlada prostitutka. Gost iz drevne države, posljednja i druga po duljini, pripovijeda o Turčinu koji u sniježnom Istanbulu pokušava u sjećanje prizvati staru ljubav. Dva lika sa suprotnih strana Sredozemlja uspoređuju kulture, shvaćaju zašto su stranci u vlastitoj i/ili tuđoj zemlji, a rane vidaju i rastvaraju okrećući se pisanju i njišući se na ivici stvarng.

Iako autentična autopsija sraza svjetova koji leže na Roni i Bosporu, priča Asli Erdogan mnogo je univerzalnija i zbog svoje kompleksnosti i iskrenosti vrijedna višestrukog čitanja.

Srđan Laterza