Začitavanje: 'Čelična mladost'

Silvia Avallone, Čelična mladost (Školska knjiga – Lumen, 2012, prijevod – Maja Adžija)

Čelična mladost, prvi roman mlade talijanske spisateljice Silvije Avallone preveden na četrnaest jezika, privukao je silnu pozornost (ne samo na književnoj sceni i ne samo u Italiji), pobrao laskave kritike, a samoj autorici priskrbio je titulu nove zvijezde talijanske književnosti.

Štogod danas značilo biti književna zvijezda u Italiji ili bilo gdje drugdje u svijetu gdje pohlepni, tragikomični likovi postaju relevantni politički faktori, da ne kažem čimbenici, Silvia Avallone, čini se, nosi taj teret stojeći čvrsto nogama na zemlji.

Odrastajući u Italiji, u doba Berlusconija, usred velike gospodarske krize, autorica Čelične mladosti svjedočila je urušavanju ne samo industrije i radničke klase, o čemu između ostalog i govori u svom romanu, nego i svih društvenih i moralnih vrijednosti.

Anna i Francesca, centralne figure romana, dvije su prerano odrasle četrnaestogodišnjakinje, žive u ružnim, bezličnim betonskim košnicama, u malom industrijskom gradiću Piombinu i sanjaju dan kad će jednom i zauvijek otići u nekakav bolji život. Usred umiruće provincije teško je zamisliti budućnost koja bi se bitno razlikovala od života njihovih roditelja. Očevi nemaju izbora: mogu raditi u čeličani koja je nekad prehranjivala cijeli kraj, a danas se polako gasi (novi vlasnici prebacit će proizvodnju u zemlje s jeftinijom radnom snagom), ili se okrenuti kriminalu i brzoj zaradi što ima svoj, obično vrlo kratki, vijek trajanja. Majke iz Čelične mladosti prerano su ostarjele, taoci su vlastitih pogrešnih odluka iz mladosti i muževa koji ih zlostavljaju ili ih nema, razapete između želje da održe kakav-takav privid normalnog obiteljskog života i surove stvarnosti koja ih polako slama, one su već osuđene na poraz.

Odrastajući u takvim uvjetima Anna i Francesca okreću se jedna drugoj, od ničega grade snove instinktivno se sklanjajući u jednu paralelnu stvarnost koja je daleko od one u kojoj stvarno jesu. Mladost i ljepota jedino je što imaju, a to, predosjećaju, nije tako beznačajno. Dok paradiraju plažom osjećaju poglede pune divljenja, zavisti i želje na sebi. Uživaju biti u centru pažnje – biti lijep i mlad daje ti osjećaj moći, jednako kao što biti ružan i bezličan znači samoću. Anna i Francesca klone se svojih neuglednih vršnjakinja kao kuge, s muškarcima se samo poigravaju, a i što bi drugo – Piombino je prepun djevojaka koje su se prerano udale, izrodile djecu i tako se zauvijek vezale za taj ružni, siromašni gradić.

Nisu mogle zamisliti život jedna bez druge, ali najednom, usred ljeta, upravo to se događa. Neuzvraćena ljubav surovo će ih razdvojiti, gurnuti ih u provaliju samoće, hinjenih novih prijateljstava ili veza, inata i nesigurnosti. Zajedno mogle su se oduprijeti svemu, imale su razrađen plan, snove o životu u velikom gradu, svijet na dlanu – svaka za sebe, bez najbolje prijateljice, nemaju ništa. Mogu li preživjeti stvarnost i u ovakvim okolnostima ili će sve imati smisla tek ako ih sudbina opet spoji?

Čelična mladost nije samo priča o prijateljstvu i odrastanju u talijanskoj provinciji. Sve ono o čemu Silvia Avallone pripovijeda blisko je i prepoznatljivo i nama u Hrvatskoj. Naročito onaj dio o uništenoj industriji, obespravljenoj radničkoj klasi, besperspektivnosti i beznađu mladih, prve generacije, kako kaže autorica, koja zna da će budućnost i život koji ih čeka biti gori od života vlastitih roditelja.

F.B.