Začitavanje: 'Zvijezda padalica'

Zvijezda padalica (Algoritam, 2009) Linn Ullmann možda je najprije zbirka solilokvija, pomalo tjeskobnih ispovijedi koje veže jedan događaj: bračni par, Stella i Martin, iz nerazjašnjenih okolnosti našli su se na krovu zgrade gdje balansiraju na rubu. Troje svjedoka koje je vidjelo događaj nije sigurno što se potom točno dogodilo, činilo se kao da se par zagrlio, no žena je izgubila ravnotežu i pala u smrt. Da li je njezin suprug posegnuo za njom da je spasi? Ili je, kako tvrde policijska inspektorica i Stellina sumnjičava prijateljica, Martin zapravo gurnuo Stellu? Ova pitanja, ipak, u knjizi neće naći odgovor, dapače, tragični će događaj djelovati kao katalizator novim tajnama i zagonetkama. Sa Stellinom smrću kao izvorištem napetosti, Ullmannica nas upoznaje sa svojim naratorima. Stellin muž Martin, otac jedne od njene dvije kćeri, ostaje sam na krovu. Uskoro saznaje da je Stella bila trudna i priznaje inspektorici Corinne da njih dvoje nisu željeli više djece. Možda razlog tome leži u činjenici da je njihovo prvo dijete, Bi, utjeralo u njegove kosti iracionalan strah: od samog Biinog rođenja Martin vjeruje da je beba zla i zazire od djeteta. Osim toga, on priznaje da je nakon deset godina veze sa Stellom odnos postao klimav i naporan što se odrazilo u njihovoj zajedničkoj nesanici tokom koje snimaju videozapise za osiguranje stana. Transkripti daju voajeristički pogled u njihovu rastuću neslogu; Martin snima Stellu, a ne stan, snima njene intimne dijelove te ih komentira, ali usprkos prividnoj opuštenosti, diskonekcija je očita. No je li to dovoljno da se Martin odluči na ubojstvo ili je i on, baš kao Stella, bio žrtva njenog posrnuća nad kojim nijedno od njih, baš kao i inače u životu, nije imalo kontrole?

Njegova petnaestogodišnja pokćerka Amanda požrtvovno se brine o svojoj sestri Bi, dok očuha naziva kraljem nojeva. Amandine misli prožete su probuđenom seksualnošću, no još uvijek obojane infantilnošću. Djevojčica-žena maštari o seksu s njihovim podstanarom, vodoinstalaterom bez imena koji je odbija, što ipak ne daje konačan odgovor o njihovoj vezi. I Stellin prijatelj Axel, boležljivi starac kojeg je Stella upoznala u bolnici radeći kao medicinska sestra, povjerava čitatelju svoju neobičnu priču o braku i gađenju kojeg osjeća prema seksu.

Ipak, svi ovi glasovi funkcioniraju kao jazz solaže, koje u svojem improviziranju šire i produbljuju svoju studiju samoće i izoliranosti. Linn Ullmann im dopušta da se bave sobom, a ne samo Stellinom smrću. Njena postmodernistička pripovjedačka tehnika čak dozvoljava i Stelli da progovori nakon svoje smrti, a autoričin smisao za simboliku također je izvanredno jak: balansiranje na rubu, pad, djevojčica i starac, burgundski crvena boja na Stellinim noktima... Osim toga, Linn Ullmann ima nos za dramatičnost, kao i osjećaj za razumijevanje okoline svojih likova, poznaje ih u dušu i svaku situaciju tretira s velikom važnošću. Na kraju uspijeva isplesti koherentnu i uvjerljivu sliku života i veza između svojih prilično različitih likova, iako je roman radije priča o odvojenosti nego vezi, nepremostivim razlikama, nesposobnosti pravog komuniciranja i relativnosti istine. Ono što razlikuje Zvijezdu padalicu od ostalih romana koji se bave temom prijateljstva i moderne obitelji je Ullmanničin bizarni, magični realizam i razigrana proza obogaćena seksualno grafičkom erotikom, što na čitatelja djeluje začuđuje, ali i privlačno.

Linn Ullmann, ili pravim imenom Karin Beate Ullmann, kćer je norveške glumice Liv Ullmann i švedskog redatelja Ingmara Bergmana, rođena 1966. u Oslu u kojem se Zvijezda padalica i događa. Spisateljsku karijeru započela je kao novinarka, te i danas piše kolumnu za Aftenposten, vodeću norvešku dnevnu novinu konzervativnog usmjerenja. Napisala je četiri romana, od kojih su neki prevedeni na više od trideset jezika, a dobitnica je i nekoliko skandinavskih književnih nagrada. Istaknula se i kao književna kritičarka.

Katarina Brbora