Terryja Eagletona prvi sam put čitao na prvoj godini fakulteta. Njegova se knjiga Književna teorija nalazila na popisu ispitne literature gotovo pa istoimenog kolegija. Bila je to jedina 'normalna' knjiga s popisa, nezasićena diskursom Teorije, koja se mogla pratiti čak i ako nikad prije toga niste bili u dodiru sa zamršenim poljem književne teorije.
Zašto je Marx bio u pravu? (Naklada Ljevak, 2011.) funkcionira na sličan način. Čuli ste za 'Praxis' ali nikada niste našli vremena da kopate po arhivima Nacionalne bibilioteke? Lijeva politička opcija vam je bliska srcu ali zapravo nemate pojma na čemu se sve to temelji? Jedini Marx čije vam je djelo poznato je Groucho? Ne snalazite se najbolje u šumi radova na temu političke ekonomije, socijalne filozofije i filozofije politike objavljenih u zadnjih pedesetak godina? Eagletonova knjiga vratit će vas u igru. Dobro. Dosta bi bilo s karikiranjem.
U posljednje vrijeme, Eagleton se počeo baviti svime osim književnom teorijom, ali to nije umanjilo vrijednost njegove misli. Tako se, u svojoj najnovijoj knjizi, odlučio obračunati s deset najčešćih prigovora Marxu i njegovom djelu (valjalo bi reći kako većina ovih prigovora dolazi iz angloameričke kulturne sfere). Jašući na valu globalne ekonomske krize, pomahnitale neoliberalne ekonomije i razbuktalih prosvjeda studenata i radnika, velik se dio svjetskih intelektualaca okušao u definiranju adekvatne ideološke opozicije neoliberalnoj ekonomiji. Na taj se način u središte pozornosti ponovno vratila već pomalo utihla debata kojoj je davne 1992. godine Fukuyama pokušao staviti točku na 'i' svojom idejom o kraju povijesti. Eagletonova se knjiga nadovezuje na taj trend te istovremeno funkcionira kao redefinicija ortodoksnog marksizma i njegova vehementna obrana.
Nemam ovdje dovoljno prostora kako bih se upuštao u detaljnu raščlambu Eagletonove argumentacije, stoga ću samo reći kako se knjiga sastoji od dva nadopunjujuća dijela. Jedan dio na pregledan način prikazuje dosege lijevo orjentirane misli u suočavanju s glavnim zamjerkama marksizmu. Drugi je dio Eagletonova vlastita sinteza prikazanih argumenata i protuargumenata ispisana retorikom vještog govornika koji se ne libi 'zaprljati ruke' pokojom banalnom usporedbom ili 'šokantnim' stavom. Zbog retoričnosti teksta, vjerojatno će svima u oči upasti svojevrsna obrana staljinizma i maoizma koje će Eagleton promatrati kao nužnu posljedicu primjene Marxovih teorija u neadekvatnim povijesnim okolnostima. Paradoksalno, upravo će u pojavi staljinizma i ostalih 'crvenih diktatura' dvadesetog stoljeća Eagleton vidjeti glavni argument za marksističku misao koja, po njemu, nipošto nije mrtva već predstavlja relevantnu alternativu dominantnoj ideologiji. Raščlanjujući zamjerke kritičara marksizma, Eagleton pokazuje kako se većina istih može primjeniti na kapitalističke i neoliberalističke vizije društva. Sve su ideologije utopijskog karaktera no iz nekog se razloga samo marksizmu denuncira vrijednost premda nijedna 'progresivna' ideologija nije lišena svojih leševa i strahota počinjenih u njeno ime.
Trideset godina nakon 'kraja povijesti', fascinantno je vidjeti kako knjige poput Zašto je Marx bio u pravu? ili Žižekove Druge smrti neoliberalizma dolaze u središte pozornosti. Premda Eagletonova knjiga neće donijeti mnogo novoga marksističkoj teoriji, sjajno će poslužiti kao uvod u zahuktalu debatu kojoj se kraj ne nazire, a čak će i pripadnici stranačkih mladeži iz nje moći ponešto naučiti. Pod uvjetom da se prisjete svih slova abecede.
Matko Vladanović
foto: malias (flickr)
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.