Začitavanje: 'Vrli novi svijet'

Aldous Huxley najpoznatiji je svoj roman, distopiju Vrli novi svijet, napisao 1931., a tridesetak godina kasnije vratio mu se tekstom Brave New World Revisited (1958). To nije književni tekst već rasprava koja se bavi pitanjem da li je stvarni svijet postao sličan onom opisanom u romanu. Zaključak je bio porazan: svijet postaje vrli novi znatno brže nego je to pretpostavljao.

Huxley je, naime, roman zamislio kao parodiju utopija koje su zagovarale tehnologiju kao osnovu sreće i blagostanja čovječanstva, pa opisuje London 2540. po našem kalendaru. Temelj je društva stroga podjela na pet kasti, označenih slovima grčkog alfabeta. Ljudi se ne rađaju, nego se 'izlivaju iz boce' postupkom genetskom inženjeringa, što omogućuje stvaranje potpuno jednakih pojedinaca, čija je jedina svrha ispunjenje društvene zadaće. Kako bi se društvo u kojem su svi sretni održalo, djecu se podvrgava procesu uvjetovanja, a odraslima se dijele tablete halucinogene droge some. Ipak, usprkos gotovo beskonačnim mogućnostima tehnologije koja donosi blagostanje, pogreške se dešavaju. Jedna je takva 'pogreška' Bernard, Alfa plus, koji dolazi na ideju da otputuje u tzv. divljinu, mjesto koje civilizacija nije dohvatila, i upozna divljake…

Huxley želi uspostaviti vrlo čvrst 'most' između svijeta u kojem živi i svijeta koji književno oblikuje. Roman tako nije napisan u želji stvaranja nekih isključivo fikcionalnih svjetova, nego želi ismijavati i kritizirati smjer kojim je krenuo razvoj tadašnjeg društva. Danas, gotovo stotinjak godina nakon objavljivanja romana, izgleda da čovječanstvo upozorenje nije shvatilo. Što bi Huxley rekao na mogućnosti suvremene manipulacije genima, na sve veći zamah masovnog društva u kojem je jedino važno kako se uklopiti, pa bilo to i pod cijenu ukidanja individualnosti, na nove i sve moćnije droge u kojoj toliko mladih traži sreću? Najvjerojatnije bi 'ostao bez teksta', i zapitao se čemu je uopće pisao.

No kako je Huxley uopće objasnio stvaranje tako monstruoznog društva u romanu? Iako se može činiti da je tehnologija jedini krivac, to nije tako. Ona je, doduše, sredstvo koje sve omogućuje, ali kako to objašnjava Mustafa Ford, jedan od upravitelja vrlog novog svijeta, stvar je u tome da ljudi budu sretni. Svrha je tehnologije omogućiti društvo u kojem će svi ljudi biti sretni.

Možda zvuči začuđujuće, ali oblikovanje unificiranog društva zapravo je rezultat pokušaja da se ljudima omogući sreća. Tako se ne radi o ostvarenju nauma nekog diktatora, poremećenog uma ili tehnologije koja je sve pokorila; Mustafa Ford zapravo želi ostvariti davni san čovječanstva i uvjeren je da je u pravu. A to je element vrlog novog svijeta koji najviše užasava: navodna je sreća ostvarena ukidanjem ljudske individualnosti s jedne, i upotrebom droge s druge strane. Postignuto je društvo koje konačno svima omogućuje siguran život u kojem su sve njihove osnovne potrebe zadovoljene, ali je to omogućeno promjenom samog pojma 'čovjek'. Ljudima u Vrlom novom svijetu dokinute su baš one karakteristike koje ih čine ljudima: individualnost, misaonost, duhovnost, umjetnost. Tako promijenjen čovjek, koji zapravo nije čak ni životinja, onda sebe smatra sretnim, ili bolje rečeno, koncept sreće uopće ne razumije, jer niti ne razmišlja.

Naše suvremeno društvo neizravno želi unijeti bitne promjene u pojam čovjeka. Danas kao da uopće ne postojiš ako nisi na Facebooku, a ako nemaš najnovije 'krpice', uopće te se ne primjećuje. Pri tome te 'krpice' moraju biti u skladu s najnovijom modom, dakle s onim što se nosi, što svi nose, moraš raditi ono što svi rade!

Ne zvuči li vam to kao rečenica iz Vrlog novog svijeta? A nama danas nije ni vrli, niti novi.

Vesna Solar
foto: Right-eye (flickr)