Začitavanje: 'Velika bilježnica'

Potresnu trilogiju čine kraći romani Velika bilježnica, Dokaz i Treća laž, koje je, o dvadesetoj godišnjici pada Berlinskog zida, Novela media objavila u jednom svesku. Pojedini dijelovi trilogije (mahom Bilježnica) prevedeni su na tridesetak jezika, gradeći pomalo ugled kasika (Velika Bilježnica poslužila je i kao inspiracija za Nintendovu igru Mother 3). Deset je godina prošlo od prvog hrvatskog izdanja Velike bilježnice u Feralovoj biblioteci, a 2007. Jelena Kovačić i Anica Tomić, inspirirane tim djelom, postavljaju u &TD-u Kučkine sinove.

U Velikoj bilježnici majka u jeku rata ostavlja svoje sinove, blizance, kod njihove bake misleći da će kod nje biti sigurniji. Baka je okrutna prema djeci, traži od njih da rade za jelo i spavaju na kuhinjskoj klupi. Ratne strahote i bakin stav tjeraju blizance da se očeliče, da postanu neosjetljivi na sve što im može nanijeti bol. Savladavši vještinu preživljavanja u ratnim okolnostima, blizanci grade vlastiti svjetonazor satkan od proračunate okrutnosti i komadića onoga što bi mogli nazvati humanošću.

Agota Kristof svoju je trilogiju smjestila u ratom pogođenu, okupiranu zemlju, koju kasnije oslobađaju saveznici, ustoličivši svoj režim protiv kojega je kasnije provedena neuspješna revolucija. O zemlji i ratu može se nagađati, radi se vjerojatno o Mađarskoj (odakle je Agota Kristof rodom) za vrijeme Drugog svjetskog rata. Imena gradova i država se ne spominju, a ljudska su imena generička. Ne morate se bojati nametnutog konteksta univerzalnosti i svojevrsne patetike koju on daje nekim djelima – Agota Kristof suvereno piše o ljudskoj prirodi i nošenju s traumama.

Prvi dio trilogije odlikuje se i tematski i stilski bajkovitošću. Priča o djeci, kućici na kraju šume i baki ispričana je ogoljenim, hinjeno naivnim jezikom. Predvidljivo, takav je izraz Agoti Kristof poslužio da zorno okarakterizira dehumanizirane likove i traume koje su ih učinili takvima.

Sami blizanci (kasnije saznajemo da se zovu Claus i Lucas), pišući što im se događa u bilježnicu po kojoj se prvi roman zove, a čije postojanje snažno prožima čitavu trilogiju, zahtijevaju apsolutnu objektivnost i jednostavnost izraza, inzistirajući da napisane budu samo činjenice lišene emocija. Dječjom jednostavnošću tako je prikazano kako djevojčica spolno opći sa psom; kako blizanci do krvi bičuju časnika neprijateljske vojske; kako dječaci ekshumiraju majku… Velika bilježnica sva je napisana u kratkim trostraničnim akordima, na mjestima strukturirana poput udžbenika koji u jednom poglavlju daje uzrok, a u drugome posljedicu, novu stvar koju su blizanci naučili. Blizanci vrijeme krate obrazujući se, prečitavajući Bibliju i očev Rječnik, odajući se asketskom životu sastavljenom od strahota, rituala, osveta, vlastite pravde i otkrivanja različtih aspekata seksualnosti. Strelovito nas vodeći do stravičnog krešenda, trenutka rastanka, Bilježnica je uvertira u dva kontemplativnija, mirnija, ali ne manje potresna romana.

Tema razdvojenih blizanaca funkcionira i na razini alegorije podijeljene Europe i na osobnoj razini traženja vlastite istine i shvaćanja stvarnosti, pogotovo one traumatične. Dokaz ima nešto uobičajeniji stil. Još uvijek je prilično jednostavan, a pripovijeda ga sveznajući pripovjedač. Nastavljajući živjeti bez brata blizanca, Lucas dijelom svoju drugu polovicu pronalazi u dječaku Mathiasu, koji mu postaje poput sina. Mathiasovi tjelesni nedostaci posljedica su majčina skrivanja trudnoće (Mathiasov je otac ujedno njegov djed). Posesivni odnos između Lucasa i Mathiasa završava tragično, čime Agota Kristof akcentira u Bilježnici načetu temu samoće. U Trećoj laži relativizira se sadržaj Bilježnice, neki likovi stavljaju se u druge kontekste, potraga za istinom i bliskošću sve je mučnija.

Treća laž i Dokaz u kontrastu su s Bilježnicom. Iz nje proizlaze, ali na nekim mjestima opovrgavaju njen sadržaj. Velika bilježnica djeluje poput snovitog ida, čije se očite seksualne tenzije i nasilje u druga dva romana poprilično razblažuju, ali svejedno se od njih ne može pobjeći. Samoća, identitet, rat – pojmovi su to koji u nekim književnim djelima imaju samo kozmetičku ulogu. Ne i kod Agote Kristof.

Srđan Laterza