Začitavanje: 'Sveta knjiga vukodlaka'

A pomaže im i to što psuju, drogiraju se i rade za tajne državne službe. :)

Iako će prosječan čitatelj očekivati priču o čoporu, Viktor Pelevin, u maniri poznate i pomalo otrcane slavenske senzibilnosti, napisao je roman o individualcu i njegovu odnosu prema postojećem svijetu - Sveta knjiga vukodlaka (HFD i Disput, 2007). Individualac je u ovom slučaju ženskog roda, iako i to treba uzeti s rezervom, jer je A Huli prije svega vukodlak/lisica kojeg rese ženska spolna obilježja. Svejedno, slatka A Huli izgleda kao seksualna maštarija prosječnog japanskog biznismena: nevino lice sedamnaestogodišnjakinje, vatrena crvena kosa, zelene oči i azijske oštre jagodice. Istina je malo složenija, jer A Huli zapravo ima oko dvije tisuća godina i kitnjasti lisičji rep kojim baca uroke na svoje žrtve, muškarce i žene koji je unajmljuju kao prostitutku ne znajući da ih lukava lija zacopra i potom ležerno čita Stephena Hawkinga dok se oni valjaju u krevetu posve sami. No usprkos svom zanatu koji joj omogućava krađu životne energije, A Huli je tehnički još uvijek djevica, pošto je svoja stoljeća kratila druženjem s piscima i krađom kokoši. Njen status vječne djevice u pitanje dovodi pojava tajanstvenog i zgodnog Saše Sivog, agenta FSB-a, odnosno KGB-a.
Saša također ima tajnu. Ta tajna je još jedan rep - no dok je naša lisica u svom vukodlačnom stanju stoljećima i uglavnom pazi svoja posla, Saša je klasični vukodlak kakvog poznajemo na Zapadu, pa je tako i klasično opsjednut s moći koja ga proganja kao nordijski mit o čudovišnom vuku Fenriru koji je trebao usmrtiti boga Odina. Čovjek je čovjeku vuk, a vuk je vuku u ovom slučaju prva ljubav.

Nevolje počinju s dolaskom I Huli, lisice s britanskom adresom čiji je hobi lov na engleske aristokrate. I Hulin najnoviji muž, ekscentrični grof i okultist, bacio se u potragu za supervukodlakom za kojeg je proreknuto da će se pojaviti u Rusiji i donijeti spasenje svim vukodlacima. Ili su Englezi opet sve krivo shvatili?

Sveta knjiga vukodlaka ima dovoljan broj elemenata fantastike da bi iskakala iz prosjeka knjiga napisanih o percipiranju svemira i bezrepim majmunima, kako nas je nazvala A Huli, no ipak je dovoljno uronjena u rusku realnost i kao takva nesumnjivo zanimljiva publici Istočne Europe, pogotovo onoj koja još osjeća odjeke tranzicije i nije posve sigurna kojim smjerom krenuti. Saša Sivi, simbol same Rusije i u istoj toj nedoumici, pokušati će postati supervukodlakom, no njegova ljubavnica A Huli, taoistkinja dovoljno stara i mudra da posumnja u postojanje i svrhu supervukodlaka, stoji za simbol drevnih tradicija i filozofije Istoka koje je Rusija naizgled odbacila od sebe. No može li uopće nova Rusija tj. mladi vukodlak Saša, biti dio Zapada kakav priželjkuje da bude i kakav obol bez svoga ''ja'' globalizaciji na koncu može ponuditi? Ovo pitanje identiteta okosnica je Pelevinove priče koja nas na početku mami pitanjima koje postavljamo o neobičnoj A Huli: tko je ona, otkud su došli vukodlaci i što, za ime svijeta, može zanimati nekoga tko postoji već dvije tisuće godina. Da, kakva je to zemlja Rusija, tko su ljudi koji je čine i što je naučila iz stoljeća svoje povijesti? Odgovor koji Pelevin nudi jednako je filozofski i istočnjački kao njegova naratorica Huli.

Pop rječnik, prepjevi tuđih stihova, mnogobrojne književne i političke reference kojima barata A Huli otkrivaju erudiciju Viktora Pelevina koji je po zanimanju inženjer, ali i činjenicu da je jedan od pisaca nove generacije koji će se jednako lako približiti internetskim geekovima i ekipi koja je slušala satove marksizma u školi. Dublji simbolizam priče koji se bakće problemima seksualnosti, spola, nagona i životinjske prirode čovjeka mogao bi privući i pokojeg psihoanalitičara, osobito ako im došapnete da se u knjizi analiziraju bajke o Crvenkapici, ljepotici i zvijeri i maloj Havočki za koje se dotični kunu da su alegorije o gubitku nevinosti. Svakako, Sveta knjiga vukodlaka roman je koji se pročita u dva dana i sa osmijehom na usnama.

Katarina Brbora