Začitavanje: 'Srce bitaka'

Otkako se preselio u Francusku i potpisao ugovor sa izdavačkom kućom Dargaud, Igor Kordej ne ustaje od crtaćeg stola. Produkt besanih noći, pod nazivom Srce bitaka (Le coeur des batailles) nastao je u suradnji s mladim francuskim scenaristom Jean David Morvainom (koji je, između ostalog, odgovoran i za nastanak jednog od najpopularnijih serijala u Francuskoj – Sillage, čija prva dva albuma možete naći i na hrvatskom jeziku), a rezultat njihove suradnje možete vlastitim očima vidjeti u tvrdo ukoričenom Algoritmovom izdanju.

Nakon zamornih tehničkih detalja o izdavačima, scenaristima i crtačima, valja reći pokoju riječ i o samome stripu. Kad na naslovnici stripa ugledate vojnika kako juriša s uzdignutom bajunetom iz nekog blatnjavog rova, prvo što vam padne na pamet jest kako je riječ o ratnom stripu. Donekle, Srce bitaka to i jest. No, ljubitelji ratnoga stripa, koji u njemu prvenstveno traže krvave sukobe, junaštvo, lake žene i sve ono što uobičajeno dolazi uz ratne priče, ostati će razočarani. Morvainov strip priča je o susretu srednjoeuropskog intelektualca i utjelovljena savršenstva, crnog Apolona nadljudskih karakteristika – Amareia Zamaija. Premda ovaj strip savršeno podilazi psihoanalitičkoj kritici (treba li uopće spominjati kako je protagonist homoseksualac), psihoanalitičko raščlanjivanje može mu samo naštetiti. 

Glavna boljka francuskih stripova standardnog albumskog formata od 48 stranica, bio je prekratak prostor koji velika većina scenarista nije znala adekvatno iskoristiti. Prvi su se albumi u planiranim serijalima iz tog razloga svodili na niz slika uvodničarskog karaktera bez prave, zaokružene priče koja bi mogla zadržati čitatelje (dovoljno je pogledati Tajnu povijest koju je također crtao Kordej). Kako bi serijal dobivao maha tako bi i priča dobivala na svojoj strukturi i cjelovitosti. Premda je Srce bitaka planirano kao serijal, već uvodni album pokazuje Morvainove scenarističke sposobnosti. Riječ je o zaokruženoj priči, koja na zanimljiv način spaja potragu za identitetom, visoku politiku, blatne strahote prvoga svjetskoga rata, izdavanje rovovskih novina i - ponešto neortodoksnu – ljubav. Stvarajući priču bez naivne karakterizacije likova, posvećujući punu pozornost psihološkim profilima i zadržavajući određenu dozu tajanstvenosti i mistike, Morvain uspijeva uvući čitatelja u svoj svijet i ne pustiti ga sve do posljednje stranice. Ogroman se broj novih strip autora pojavi svake godine, a tek malen broj njih uspijeva to uraditi čitatelju. Morvain, kao mlada nada francuske strip scene, tek treba pokazati svoje prave mogućnosti.

Kordej je u ovom slučaju obratio veliku pozornost na detalje – crtajući vojnicima autentične uniforme (premda su ga francuski fanatici napadali kako je francuskim vojnicima crtao njemačke čuturice i obratno), posvećujući više pozornosti pozadinama, te, za nekoga tko gotovo serijski proizvodi albume, pokazao zavidnu razinu crtačkog umijeća. Iako mu likovi još uvijek koketiraju s karikaturama (barem na razini facijalne ekspresije), zajedno s pozadinskom detaljnošću, kadrovima razrezanim preko cijele stranice i dinamičnim crtežom stvaraju dojmljiv vizualni sklop koji čini integralan dio ovoga albuma.

Sad se već može govoriti o tome kako je Algoritam ozbiljno zaplovio vodama strip izdavaštva. Ne računajući mange, o čijoj će se sudbini još pričati, uz Srce bitaka Algoritmov logo nose i Beskrajne noći Neila Gaimana. Neven Antičević najavljuje Kordejevog Tarasa Buljbu (nedavno objavljenog u Francuskoj) tako da u skoroj budućnosti možemo očekivati dodatne troškove na kućnom proračunu onih koji još uvijek kupuju stripove.

Matko Vladanović