Začitavanje: 'Sjeverozapadni vjetar'

Tiha kontemplativnost djela Zdenka Bašića glasno je odjeknula svijetom. Alegorično razmatranje civilizacije, animirani film Guliver, osvojio je grand prix Dana hrvatskog filma, a novi film, bajkovita Vesla, premijeru su imala prije nekoliko mjeseci (oba nastala u suranji s Manuelom Šumbercem). Svjetsku je slavu Bašić stekao ilustracijom Alise u Zemlji čudesa, što mu je osiguralo brojne narudžbe izdavačkih kuća iz inozemstva.

Slikovnica Sjeverozapadni vjetar (Planetopija, 2011.) nastajala je deset godina. Svojim sadržajem možda nije prikladna djeci, ali ne radi se ni o slikovnici za odrasle jer Vjetar kao da od svojih čitatelja izričito traži dječju nevinost. Sadržaj slikovnice Bašić je mahom preuzeo iz priča koje su mu kao klincu pripovijedale bake, a u kojima su živjeli vilenjaci i elementarna bića "od sjverozapadnog dijela Medvednice, pa do Samoborskog gorja".

Izuzme li se naratorov govor u Guliveru, ovo je prvi put da Bašića upozanjemo kao tekstopisca. Tekst je jednostavan, fragmentaran, pristojno ostajući po strani i prepuštajući prostor višeslojnoj ilustraciji. Tihi suživot vilinskog i ljudskog svijeta, mračna stvorenja iz mora i snažna simbolika cvijeća, kao i nestanak mitskog pod naletom civilizacijskog napretka motivi su slikovnice. Ne slijede uvriježenu fabulu, nego dolaze kao 'refuli' vjetra. Jednostavna premisa iz fragmenta teksta razrađuje se u Bašićevoj eklektičnoj ilustraciji. Koristeći fotografiju, računalnu grafiku i crtež, Bašić stvara slike bogate poput freski iz kojih nas često zaskaču začudni i morbidni elementi.

A kralj ilustracija je Bašićev arhetipski lik, čovječuljak dugih tankih udova, čupave kose i očiju poput crnih tanjurića ("Jednom, ne toliko davno, dok su noge bile manje, a oči veće..."). Pojavljuje se posvuda, u raznim oblicima, uglavnom kao malen suputnik prelijepih vila hladnih očiju. I dok pustopašni vjetar, 'gladan i bos', kreće na daleko putovanje, kao da polako postaje jasna uloga tog čovječuljka razrogačenih očiju i kao da vilinska slova razasuta po cijeloj knjizi dobivaju značenje. Kao da nas poziva da osluhnemo tišinu, jer se u njoj kriju svi bitni glasovi.

Srđan Laterza