Začitavanje: 'Sjećanja jedne liječnice'

Nawal El Saadawi, Sjećanja jedne liječnice (Ljevak 2012; prevela Lejla Sunagić)

Prije nekoliko godina imala sam priliku intervjuirati Ayaan Hirsi Ali, slavnu nizozemsku feministicu i političarku, povodom njezine autobiografije Nevjernica, u kojoj opisuje svoju mladost u Somaliji te oštro osuđuje položaj žena u islamskom svijetu. U sklopu jednog odgovora, Hirsi Ali mi je napisala: "Divim se ljudima koji preuzimaju potpunu odgovornost za svoju vlastitu, neovisnu etiku, i koji žive u skladu s posljedicama svojih činova. Ljudima koji razumiju principe po kojima žive i koji ne prihvaćaju slijepo slijediti dogme". Upravo na ovu rečenicu mislila sam dok sam čitala ovaj kratki roman vodeće egipatske feministice i društvene kritičarke Nawal El Sadawi, koji je (u cenzuriranoj verziji) bio objavljen u Egiptu još 1957. godine.

Sjećanja jedne liječnice Nawal El Saadawi debitansko je djelo žene koja danas iza sebe ima impresivnu karijeru jedne od najprevođenijih egipatskih spisateljica i pionirke u aktivizmu za ženska prava u Egiptu, što ju je dovelo do cenzura, napada, emigracije, pa i do liste za odstrel. Pri današnjem čitanju, roman je teško ne uspoređivati s novijom literaturom istočnjačkih autorica kao što su primjerice Anita Amirrezvani, Azar Nafisi, Rajaa Alsanea, pa i već spomenuta rođena Somalka Ayaan Hirsi Ali. Svima njima zajednički je iskreni, hrabri i oštri glas ženskog pripovjedača koji ciljano razara dogme islamskog društva i literaturom se bori za svoja ženska prava. Međutim, razlika je u kronologiji, a ona je u ovom slučaju nezanemariva. Svoja Sjećanja je Nawal El Saadawi napisala u pedesetima, nakon što je diplomirala medicinu, i iako sama naglašava da roman nije autobiografija, ovaj ispovjedno tonirani tekst donosi svu svježinu, energiju i bunt jedne nove, snažne ženske svijesti. Upravo zato me onaj odgovor Hirsi Ali neprestano slijedio u iščitavanju ovoga romana: ovdje se na najiskreniji način vidi rast i sazrijevanje žene koja "razumije principe po kojima živi i ne prihvaća slijepo slijediti dogme", a sama ideja tog neprihvaćanja i osobnog bunta daleko je važnija od fabularne niti romana.

Da stvar bude jasna: ovo nije roman koji će vas zadiviti stilskim odabirima, mudro oblikovanim mislima ili dijalozima. Ovdje se ne radi o djelu koje zaslužuje vašu pozornost zbog svoje velike književne vrijednosti, već zbog svoje idejne, povijesne vrijednosti. Od svoga fabularnog početka (prve menstruacije) do svog završetka (zrele tridesete), Sjećanja jedne liječnice zapravo su misaoni vihor jedne nezaustavljive i snažne ženskosti, koja priča priču samo kako bi čitateljima dala priliku da postave milijun potpitanja. "Zašto me društvo stalno pokušava uvjeriti da je muškost pitanje privilegija i časti, a da je ženskost sramna i slaba?" pita se protagonistica romana, odlučna da u životu uvijek pliva protiv struje, da završi medicinu, da pronađe supruga i potom se razvede, da pomaže odbačenima i uvijek isponova ispituje svoje mogućnosti i snagu, da pronađe muškarca koji joj nije nadređen. Jednostavno rečeno: roman je prikaz odrastanja jedne feministice koja se ni na koga ne oslanja, nema teoretsku podlogu, živi u krajnje patrijarhalnoj sredini, i odlučuje se boriti za svoje pravo jednake vrijednosti. Imajući stalno na umu vrijeme nastanka, ovaj se roman skoro može smatrati 'dokumentom' rađanja islamskog feminizma.

Iako se s književnoteoretskog stajališta može reći da je roman zanimljiv ponajviše jer izražava arhetipsku borbu pojedinca i sredine, ovdje prisutan žar (koji Nawal El Saadawi i danas, u svojoj 81. godini izriče u svakom intervjuu) za pravdom, jednakošću i slobodom ne može vas ostaviti ravnodušnima. Razlog je vrlo jednostavan: autorica je izrazila iskreni bunt koji se u pedesetima tek rađao i pritom nosio najsnažniji zanos pokreta. Arapska feministička literatura u kasnijim desetljećima bit će razrađenija i uklopljena u određeni kanon, što zapadnjacima čak dozvoljava krivo tumačenje kao nečega što naš svijet iskustveno ne dodiruje. Saidovim riječima, nešto što spada u 'književni orijentalizam'. No čak i danas, iako pitanje žena u islamskom svijetu nije novost, ono još uvijek mora činiti jednu od primarnih zadaća u borbi za ljudska prava - cijeloga svijeta.

Očigledno je da protagonistica romana Sjećanja jedne liječnice stoji u opoziciji sa cijelim društvom koje je okružuje, a zanimljivo je da ni u jednom trenutku za postojeće tvrde dogme i uvjerenja izrijekom ne krivi vjeru. U neknjiževnim djelima autorica će biti puno kritičnija i radikalnija. U Sjećanjima jasno je prisutna i opozicija prema muškarcu, a njezina perspektiva uvijek je dominantna. Iščitavanje ove hrabre potrage za vlastitim mjestom u svijetu i pravom pozicijom u odnosu na društvo čini ovaj roman izazito zanimljivim za mnoga tumačenja, iako vam stil pisanja može vam ponekad iritirati recepciju.

Korana Serdarević
Foto: wheelzwheeler (flickr)