Djela Williama Shakespearea poznata su svima, bilo kroz lektiru, kazalište ili pitkije filmske adaptacije. Angloamerička kultura i engleski jezik temelje milijune referenci na njegovim dramama, sonetima i poemama. Time se smješnijim čini podatak da nitko zapravo ne zna kako se točno pisalo ime barda s Avona, jer se u povijesnim izvorima može pronaći osamdesetak inačica Shakespeareovog prezimena, od Shappere do Shaxberd. Zanimljivo je spomenuti da općeprihvaćeni oblik pisanja njegova prezimena nije potvrdio Oxford English Dictionary, koji se odlučio za oblik Shakspere.
Ovakve i slične zanimljive pojedinosti o Shakespeareu ili Shakspereu donosi knjiga prigodnog naziva Shakespeare (Planetopija, 2008.) Billa Brysona, popularnog autora još popularnijih popularno-znanstvenih uradaka, poput omašne Kratke povijesti gotovo svega (Planetopija, 2004.). S tipičnim američkim no bullshit pristupom Bryson se probija kroz džunglu povijesnih, često proturječnih izvora o Shakespeareu, a dodatnu komplikaciju predstavlja i more biografija u kojima su mnoge činjenice, blago rečeno, izmišljene.
Bryson nam nudi živopisan i duhovit opis elizabetanske Engleske, u kojoj život nije bio nimalo ukočen, iako su štirkani ovratnici bili zadnji krik mode. Bilo je to vrijeme previranja između kršćana i protestanata, a šećer je bio najpopularniji dodatak jelu, pa su, shodno tome, u modi bili i crni zubi. Pilo se, bančilo, orgijalo, ubijalo, a iza ugla su stalno vrebale nove epidemije kuge i ostalih boljetica koje bi redovito desetkovale stanovništvo. Unatoč svemu, elizabetansko je razdoblje, iako ni upola romantično kao što se često prikazuje, bilo zlatno doba teatra. Legendarna kazališta okupljala bi svake večeri tisuće gledatelja, a autori su štancali drame kao na pokretnoj traci. U tome se masovnom mediju svoga vremena pronašao i Shakespeare, pomaknuvši granice i kazališta i kulture općenito.
Shakespeare je bio oženjen izvjesnom Anne Hathaway. Živjeli su u Willovu rodnom Stratfordu na Avonu, ali Shakespeare se u svojim dvadesetima otisnuo u London, opčinjen svijetom kazališta. Jedini relevantni podaci o Shakespeareovom životu u Londonu (a i prije njega) mogu se izvući iz nekoliko sudskih spisa, iz parnica u kojima je sudjelovao i tekstova njegovih suvremenika. Koliko god znanstvenici minuciozno proučavali arhive, sigurnih dokaza o Shakespeareovom životnom putu jako je malo, no slutnji i nagađanja ne manjka. Također, njegov je život podložan interpretacijama koje uvjetuje ideologija, pa se tako neki teoretičari puritanskog opredjeljenja nikako nisu mogli pomiriti s natruhama Willove homoseksualnosti u nekim sonetima. Isto tako, teorija zavjere pronašla je svoje mjesto u djelima njegova života, pa se raspredalo tko je zapravo autor djela pripisivanih izvjesnom Shakespeareu iz Stratforda. Jedan od mogućih pretendenata, za kojega se zalagao i Mark Twain, bio je Francis Bacon. Tu teoriju Bryson u svojoj knjizi naziva, da se pristojno izrazimo, smiješnom.
Osim zanimljivih činjenica o Shakespeareu i njegovu vremenu, Brysonova Shakespeareova biografija pokazuje kako se zapravo konstruira ono što smatramo povijesnom istinom. Neistinite i neprovjerene činjenice imaju tendenciju da se učine vrlo uvjerljivima.
Srđan Laterza
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.