Začitavanje: 'Rođendanska zabava'

Taj je dan rođendan njegove kćeri Sofije, za koju priprema raskošnu rođendansku zabavu, planiranu za tu večer. Zabava, međutim, ima i skriveni motiv: Timoleon želi pod svaku cijenu prisiliti kćer na abortus, jer smatra da otac djeteta nije dovoljno dobar za Sofiju. Očekujući goste, ostarjeli se magnat u flashbackovima prisjeća svog života…

Tako počinje prvi u nas prevedeni roman Panosa Karnezisa Rođendanska zabava (Fraktura, 2010.; prevela Biljana Romić). Karnezis je Grk koji piše na engleskom, a dosad je, osim Zabave, objavio cijenjenu zbirku pripovijedaka Little Infamies te romane The Maze i The Convent. U svim se djelima bavi Grcima i Grčkom, pa je tako i Marco Timoleon bitno obilježen siromašnim djetinjstvom i odrastanjem u Izmiru. Tamo se i rađaju njegove ambicije da postane 'najbogatiji čovjek na svijetu'. To mu doista i polazi za rukom, a njegov je put sve prije nego lagan te uključuje i niz etički vrlo upitnih poteza. U trenutku kada počinje Rođendanska zabava, međutim, upoznajemo osobu koja je daleko od toga da je postigla sreću.

Danas je fascinacija bogatašima, koji predstavljaju bitan dio svjetskih celebrityja, sveprisutna te se o njima piše na sve strane: od 'službenih' novina do žute štampe i čitavog niza biografija. Pitanje je, dakako, zašto je to tako? Zašto bi, recimo, mene beskrajno zanimao svaki pokret nekog tko ima jako mnogo novca? Pitanje je vrlo složeno, a ovdje ćemo ponuditi samo dva moguća odgovora. Prvi je da većina ljudi želi bogatstvo, pa se, čitajući o bogatašima, nadaju saznati neki put prema stjecanju tolikog novca. Drugi je opet čista zavist: želi se doznati kako ni oni koji naizgled imaju doista sve zapravo nisu sretni.

Oba ta pitanja bitna su za razumijevanje Karnezisovog romana. On je potpuno usredotočen na osobu Marca Timoleona i njegov osobni, unutarnji život. Uopće se tako ne bavi Timoleonovim poslovima, iako se spominju neki vrlo uspješni potezi, nego ga zanima što on osjeća i kako se razvija kao čovjek. I tu leži osobita zanimljivost. Karnezis, naime, vrlo uspješno izbjegava pojednostavljivanje života magnata i trivijalno svođenje na ono 'i bogati plaču', već čitatelj prati razvoj Timoleonovih želja i ambicija koje se na kraju ne uspijevaju ostvariti. To zvuči paradoksalno: on je postigao bogatstvo koje je želio, ali je čitavim putem do njega "stalno mijenjao definiciju uspjeha", te ga tako nikad nije dosegao. On je "trajno i nedokučivo razočaran životom", ali ipak pristaje financirati pisanje vlastite biografije.

Iako, kako se u romanu navodi, već postoji čitav niz neautoriziranih Timoleonovih biografija, on angažira Iana Forstera da napiše autoriziranu verziju, objašnjavajući to željom "da sazna istinu". Rečenica može promaknuti nepažljivom čitatelju, ali u njoj leži glavna zanimljivost romana. Ako, naime, Timoleon ne zna istinu o vlastitom životu, kako je može doznati netko drugi? Tom se problematikom roman zapravo bavi: kako spoznati vlastiti život? Odgovor se čini posve jednostavan: pa svatko zna što je proživio i osjećao! Ako Timoleon priznaje kako svoj život zapravo ne poznaje, onda su poljuljani temelji i autobigrafije i biografije. Tako zapravo i nije sasvim jasno tko uopće pripovijeda roman.  

Čitav se roman bavi iznošenjem Marcova života, ali da je ta verzija istinita, nije posve jasno. Nije, naime, ni jasno tko bi tu konačnu istinu uopće mogao znati. Tako je u temelju pitkog i zanimljivog romana o usponu čovjeka koji je basnosnovno bogatstvo stvorio ni iz čega pitanje o spoznaji istine o samome sebi, svom životu, a onda i o mogućnosti da se nečiji tuđi život shvati i ispriča. 

Vesna Solar