Začitavanje: 'Radosti i jadi rada'

Baš kao i većina zagriženih čitalaca, i ja imam neke svoje neutemeljene predrasude koje me priječe da posegnem za nekim konkretnim autorom. Svjestan sam da postoji izvjesna vjerojatnost da time činim nepravdu, recimo, opusu Orhana Pamuka, ali uistinu me iznenadila golemost previda Alaina de Bottona /naslovna/. Priznajem, odbila me prvenstveno učestalost objavljivanja njegovih prijevoda; na tren mi se činilo da SysPrint svaki mjesec prevodi neku njegovu novu knjigu što ga je, učestalosti radi, na mojoj mentalnoj mapi smjestilo negdje pored naplatnih kućica u Lučkom. Naslovi poput Kako vam Proust može promijeniti život (to zaista ne želim!) ili Seks, šoping i roman samo su pridonijeli mojoj prvoloptaškoj percepciji de Bottona kao self-help filozofa iz budoara, što pak ne čini moj čitalački izbor čak ni u aerodromskim čekaonicama. Zato, uostalom, ne volim ni Žižeka. Srećom, slučaj je htio da mi 'Začitavanja' dopadne nova de Bottonova knjiga Radosti i jadi rada koja već na koricama propituje u ime čega se pristajemo svakodnevno iscrpljivati na radnom mjestu, što je zgodno koincidiralo s mojom vlastitom trenutnom krizom interesa za zarađivanje kruha svagdašnjeg. Konačno, poštujući neupitni integritet biblioteke 'Karizma', odlučio sam pregristi predrasude i upoznati narečenog gospodina. 

I nebesa!, kakvo me iznenađenje dočekalo! Ni traga od zloglasne samopomoći, ni traga od srednjoškolsko-blogerske filozofije, sa stranica pršti sarkazam engleskog tipa (de Botton? Čudno!), a ujedno gospodin postavlja pitanja o smislu različitih profesija s pozicije vječnosti (može li uistinu neki Koordinator za nadzor brendova za slatke kekse kroz takav rad naći duhovni mir?), i to sve kroz iznimno, čak na trenutke i neumjesno duhovite eseje o raketnoj tehnici (!), proizvodnji keksa, profesionalnoj orijentaciji, računovodstvu, slikarstvu i inim naoko grozno dosadnim stvarima. 

OK, može mu se prigovoriti nepoštivanje zarađivanja kruha u znoju lica svoga; na svoj prosječnom čitatelju i više no prijemčiv način (čitaj: prilično naivno!) de Botton nastoji objasniti suvremeni potrošački kapitalizam i kakvim se sve prljavo-odbojnim i beskrajno specijaliziranim poslovima ljudi zapravo bave, nema tu neke prevelike dubine, ali ja sam se savim dobro zabavio, smisao i svrhu vlastitog rada nisam pronašao, a sljedeća knjiga u bespućima nekog velikog aerodroma (zaboravim li slučajno ponijeti nešto od kuće) jamačno će mi biti de Bottonova Statusna tjeskoba. I kao na kraju svake lektire, slijedi omiljeni citat: "U dijelu guste šume Stockhill naišli smo na crveni karavan koji se sam od sebe žestoko ljuljao kraj neke uske cestice, i Ian je napomenuo da bliski proučavatelj elektrovoda mora silom prilika često svjedočiti nekim stranama ljudske seksualnosti koje ne mogu lako naći odušak unutar parametara našeg navodno liberalnog društva." 

Božidar Pavlović