Začitavanje: 'Motorom stepom'

Tomo Kačić, Motorom stepom (Konzor i Sandorf, 2011.)

Na naslovnici slike iz starih anatomskih atlasa, u unutrašnjosti crne stranice s bijelim riječima. Gotovo svaka pjesma suočena je s uokvirenom crno-bijelom fotografijom. Na njima su oronunuli drveni prozori i naoko nebitni detalji stare kuće i dvorišta. Obavija ih paučina i napuštenost. Pjesme nasuprot njima obilježava put i pȕt.

Autor fotografija nabijenih proteklim vremenom je Kristijan Topolovec, dok je poezija djelo Tome Kačića (1956.), umirovljenog prosvjetara, taksista i ekonomista. Kačićeve pjesme formalno graniče s prozom. Ritam i igra riječima nisu mu glavno oruđe, radije se igra duljim rečenicama u kojima opisuje mjesta i događaje, kao da mu je želja zorno dočarati fabulu.

Ova debitantska zbirka poetska je inventura, zbrajanje 'ovapnjelih ožiljaka' i oživljavanje putenih epizoda. U Kačićevim su pjesmama ženska tijela 'torzijalno izvijena' i imaju bubnjiće 'u dnu trbušne šupljine'. Senzualnosti je suprotstavljeno arhetipsko mužjaštvo predstavljeno upečatljivim motivima stepskih ratnika, metalnim zveketom krvavih okršaja i inicijacijskim obredima koji se ponavljaju iz pjesme u pjesmu. 'Junačka' motivika vješto je prepletena s autobiografskim motivima, a rezultat je začudan amalgam ironije, tjelesnosti, misticizma i tragike.

Kačić u svojim pjesmama pokušava zahvatiti naše životinjske korijene, 'neman', 'živinu' ili 'totem'. Ponekad crnilu nesvijesnog suprotstavlja svoje zaključke o razumu i egzistenciji, no to su kruti, isuviše 'školnički' dijelovi teksta, na koje je bolje ne obraćati previše pozornosti. Kačićevi su tekstovi bolji kad razmatraju dinamiku čopora političke životinje, što kulminira u viziji grada u pjesmi 'Čistimo i častimo'.

Temudžinova loza i država nije se nikad oporavila od
Perzije gdje su jurte u gradskim kućama vinom propili.
Onda se svi gradovi u jedan slili.

Ima nešto u čitanju teksta u negativu. Bijela slova strše iz tmine, ma što ona predstavljala. Zbirka je dizajnerski vješto dorađena, a Topolovčeve fotografije zaboravljenih predmeta prepunih ožiljaka kao da s tekstom uspostavljaju dijalog, proširujući mu polje značenja i asocijacija. Iako tekstovi variraju po kakvoći i dorađenosti, Kačić posjeduje umijeće da u čitatelju stvara upečatljive slike, koje ponekad narušava pretjerana potreba za definiranjem i zaokret u svojevrsnu esejističnost. Motorom stepom autorovo je svođenje računa, popis teško stečenih znanja s (životnog) puta. Međutim, teško se oteti dojmu da bi fokusiranje na jedan od tematsko-estetskih obrazaca iz zbirke urodilo mnogo dorečenijom pjesničkom cjelinom.

Kačićeva stepa je pusta i mračna, a trijumfi i tragedije njegovih kasača i ratnika opipljivi su i vrlo nam bliski. Kasaču je cilj nevažan, bez obzira je li mu među nogama konj, motor, bicikl ili štap od metle. Put je sve.

Srđan Laterza
Foto: SashimiHorse (flickr)