Začitavanje: 'Generacija A'

Bliska je budućnost, a na Zemlji više nema pčela. I ne samo da posljedično više nema ni meda ni pravog, prirodnog narančinog soka, pa čak ni heroina jer je za heroin potreban mak, već su se poremetile i mnoge druge stvari. Prozac je zamijenio lijek budućnosti, ili bolje rečeno lijek sadašnjosti, moćni Solon koji otklanja tjeskobu i depresiju tako što jednostavno blokira razmišljanje o budućnosti. Ljudi će tako kao suvišnu odbaciti primjerice religiju, dok će neki postati toliko samodostatni da im za društvo neće trebati ni ostali ljudi.

U isto vrijeme, nije se promijenilo ništa naročito; većina je naroda još uvijek online, viseći na You Tube-u ili igrajući World of Warcraft ili pak slažući zemaljski sendvič koji se sastoji od dvije šnite kruha i planeta na kojem živimo. No strka počinje kad jednog sasvim običnog dana pčela ubode mladog i napušenog farmera Zacka koji je upravo kombajnom uništavao genetski loše usjeve kukuruza. Naravno, Zack nije jedini, pčelama se svidjela i sportašica Samantha s Novog Zelanda čiji su roditelji započeli s uzimanjem sveprisutnog Solona. Harja sa Šri Lanke će ubosti pčela dok bude preko telefona folirao novinarku iz Amerike o lažnom umjetničkom projektu kojeg je započeo na internetu. Pobožnu Diane koja pati od Tourretova sindroma ubod će prekinuti uslijed dramatične svađe s nasilnim susjedom i njenim dvoličnim pastorom na kojeg se zapravo pali, a Juliena, neuspješnog studenta sa Sorbonne, pčela će prekinuti pri odmoru u Vinsenskoj šumi. Uslijedit će racija epskih razmjera koja uključuje lokalnu policiju, helikoptere, tim znanstvenika i ošamućivanje plinom, zatim izolacija u sobi sa nebrendiranim namještajem, te naposlijetku zajedničko okupljanje na otoku Haide Gwai, mjestu na kojem je zamrla posljednja košnica na svijetu. Vođa znanstvenog tima, Francuz Serge, postavit će ovoj čudnoj verziji Pet prijatelja još čudniji zahtjev: da pričaju priče.

Ako vam sve ovo zvuči kao moderna i blago esefična verzija Decamerona, potpuno ste u pravu. Douglas Coupland ne samo da ne bježi od toga, već zapravo ponavlja temu iz svog mega uspješnog romana Generacija X čiji je naslov i sam ušao u urbane rječnike kao termin koji označava sve one rođene poslije Drugog svjetskog rata zaključno s početkom osamdesetih godina. No otad su na scenu došle neke nove generacije, a Coupland je još jednom odlučio da im posudi svoj glas. Stoga bi se možda i dalo zaključiti svašta o romanu Generacija A (Naklada Ljevak, 2011., preveo Josip Visković), ali krajnji je rezultat Couplandovog miksa ekološke apokalipse i digitalne kulture zapravo igra na sigurno. O da, tekst pršti pop referencama, ironijom i insant mudrostima koje su spremne da kao citat budu stavljene na Facebook statuse ili u forumski potpis i kad se podvuče krajnja crta, roman je daleko od toga da bude predvidljiv ili loš. Dapače, Coupland kroz kratke priče svojih likova daje itekakvog materijala za promišljanje, pogotovo ako ste se ikad pitali postoji li razlika u mozgu čitatelja knjiga i onih koji radije igraju igrice na kompu i kako na društvo utječe usmeno pripovijedanje potpuno izmišljenih priča.

No, izvjesno je da Douglas Coupland ipak nije nadmašio svoju Generaciju X jer ruku na srce, ali danas je ipak potrebno malo više od zgodno zapakiranih kritika otuđene, internetske generacije da bi oduševili svoju publiku. S druge strane, ako nas Generacija A uči ičemu, to je da u dvojbi 'čitati ili ne čitati' uvijek izaberemo ono prvo. 

Katarina Brbora
foto: danefgeek.com