Začitavanje: 'Filmske lekcije'

Jim Jarmusch

"Često su me tražili da držim predavanja iz filma, ali te me stvari nikad nisu zanimale. I sam sam kao student ubrzo uvidio da nema definiranih pravila, nego da ih je onoliko koliko je režisera. Ne vidim se, dakle, u ulozi onoga koji će učenicima govoriti što činiti, gdje postaviti kameru… To bi bilo smiješno", kaže Jim Jarmusch, jedan od ukupno trideset i devet sineasta koji se u ulozi profesora pojavljuju u Filmskim lekcijama Laurenta Tirarda (Meandarmedia).

Pomalo je nevjerojatna činjenica da mnoge od filmskih teškaša nitko nikad nije niti pokušao nagovoriti da održe pokoje predavanje ("Ne znam bih li se trebao naljutiti, ali nitko mi nikad nije ponudio da podučavam režiju" – navodi Tim Burton, jedan od najdarovitijih režisera svoje generacije ili "Nikad nisam imao osobitu želju da podučavam film. Uostalom, nitko mi takvo što nije ni ponudio" – Woody Allen).

Drugi opet, poput braće Coen, otvoreno priznaju da ih uloga profesora uopće ne zanima, a kad bi ih i zanimala – nemaju pojma što bi studentima rekli.

Svejedno, Laurent Tirard (i sam autor nekoliko zapaženih filmova) uspio je sve njih, od Scorsesea, preko Bertoluccija i Godarda, pa sve do Arthura Penna i Polanskog, barem na sat-dva, postaviti u ulogu predavača. Učinio je to vrlo jednostavnim sredstvima: umjesto da ih poput većine novinara maltretira glupim i dosadnim pitanjima, a na koja su ovi već odgovorili po stotinu puta, pristupio im je kao kolega postavljajući jednostavna, ali konkretna i zanatska pitanja.

Kako su se oni počeli baviti režijom?
Snimaju li filmove za sebe ili za publiku?
Rad s glumcima?
Scenarij?
Je li film sredstvo izražavanja ili istraživanja?

Pokazalo se, jasno, da majstori imaju mnogo toga za reći i da, kao i svi kojima je posao ujedno i opsesija, zapravo vole razgovarati o filmu i svim onim zamršenim procesima njegova stvaranja – od početne, često nejasne, ideje, pa sve do montaže. Čak i kad pojašnjavaju koji su im omiljeni objektivi Filmske lekcije jednako su zanimljive kao i kad se Bertolucci prisjeća kako je kao mladić asistirao neponovljivom Pasoliniju ili kad svjedoči o genijalnim glumačkim improvizacijama Marlona Branda u Posljednjem tangu u Parizu.

Jedno od pravila koje je Laurent Tirard postavio sebi prije nego je uopće počeo raditi na Lekcijama bilo je da u obzir dolaze samo režiseri čiji su iskustvo i karijera tako bogati, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, da mogu neosporno pretendirati na naziv 'profesora'. Ipak, u ulozi profesora našao se i jedan autor koji je u tom trenutku iza sebe imao samo dva filma. Na prvi pogled nedovoljno, ali Alejandro Gonzalez Iñarritu već je svojim prvim filmom, Pasja ljubav, očitao jednu od najuvjerljivijih filmskih lekcija.

Kad bih između trideset i devet filmskih lekcija morao odabrati tri najzanimljivije opredijelio bih se za one Davida Cronenberga, Takeshija Kitana i Miloša Formana. S druge strane, iz Scorsesea, Bertoluccija, Godarda ili Chabrola, iz svake njihove riječi, iščitava se silno iskustvo, to su autori zbog kojih su se filmom počeli baviti i mnogi od njihovih kolega iz Lekcija.

Premda je film 'ekipni sport', a pisanje usamljenička rabota zanimljivo je da mnoge filmske lekcije podjednako dobro funkcioniraju i u svijetu književnosti.

"Sve se svodi na jedno pitanje: Imate li što reći?"
(Martin Scorsese)

Filmske lekcije preporučujem svim filmskim radnicima, zagriženim filmofilima, ali i onima koji još uvijek nisu odlučili čime bi se bavili u životu. Možda baš filmom ili kako bi rekao jedan od profesora: Hoćeš se baviti filmom – uzmi kameru i snimaj!

F.B.
foto: Lessio (flickr)