Začitavanje: 'Asterios Polyp'

David Mazzucchelli, Asterios Polyp (Fibra, 2012., prijevod Tatjana Jambrišak)

Zaključiti čitalačku godinu, ili započeti novu, svejedno, crtanim romanom Asterios Polyp američkog strip autora Davida Mazzucchellija – događaj je za pamćenje i praznik sam po sebi. Jedno je to od onih djela koja ostaju urezana u sjećanje baš kao što je lik Asteriosa Polypa urezan na naslovnici i poleđini hrvatskog, ali i bilo kog drugog izdanja u svijetu. Autor je, naime, svakom izdavaču dao jasan naputak da knjiga mora izgledati točno onako kako je on zamislio. Jezik je, jasno, jedino što se mijenja, ali dizajn ostaje isti sve do najmanje sitnice. Na primjer – svaki lik u romanu ima svoj font, stranice nisu numerirane (oko 350 str.), cijena će stajati na unutarnjoj klapni, knjiga je tiskana na 100% recikliranom papiru i tako redom.

Asterios Polyp nastajao je punih deset godina i bez obzira je li Mazzucchelli svjesno uzeo toliko vremena ili je krao od vremena utrošenog na druge projekte, rezultati su vidljivi u svakom kadru, a jedini logičan potez nakon prvog čitanja je – krenuti odmah iznova. Na stranu činjenica što je riječ o remek-djelu koje zaslužuje apsolutni respekt i svu tintu utrošenu na hvalospjeve kritike, Asterios Polyp roman je koji funkcionira na nekoliko razina i jedno čitanje naprosto nije dovoljno, osim ako nemate kapacitete Johna Nasha (ili samog Asteriosa), pa možete iz prve obuhvatiti sve što Mazzucchelli nudi, na svakoj stranici, u svakom kadru.

Asterios Polyp redovni je profesor arhitekture, cijenjen i nagrađivan arhitekt po čijim nacrtima nikad nije napravljena ni jedna građevina, ali ne mari, Asterios voli predavati uživajući u intelektualnoj okolini. Zadovoljan je sobom, smiren, samopouzdan, na zabavama šampion konverzacije koji osvaja prisutne briljantnim i duhovitim opažanjima i komentarima, uz sve to pristojne i uglađene vanjštine i pomalo aristokratskog držanja. Baš na jednoj takvoj zabavi upoznaje Hanu, novopridošlu predavačicu na fakultetu, delikatan cvijetak, na prvi pogled po svemu suprotnog karaktera. Nakon godina i godina usputnih veza koje bi jedva dočekale zoru sljedećeg dana, Asterios u Hani pronalazi utočište, osobu koja ga nadopunjuje, ali koju, na žalost, vrlo brzo počne uzimati zdravo za gotovo što neumitno dovodi do razlaza. Negdje otprilike na polovici života Asterios se nakon jedne olujne noći i jednog požara nađe na početku. Našavši se u mjestašcu Apogee, Asterios se zaposli kod dobrodušnog Stiffa Majora u automehaničarskoj radnji. U svakom smislu bio je to prvi dan jednog novog života. Života toliko različitog od onog koji je vodio i koji se rasuo u komadiće.

Mazzucchelli na pripovjednoj razini pokazuje akrobatsku umješnost, ali svaki potez ostaje strogo u funkciji priče tj. mnogih priča koje želi ispričati, pitanja koja želi postaviti i ni jedna riječ ili detalj crteža, ni jedna boja ili nijansa nisu samima sebi svrha. Arhitektonski Asterios Polyp savršena je, gotovo hladna građevina, ali u samoj srži priče pronalazimo originalno djelo majstora koji nudi idealnu ravnotežu između crteža i teksta, priču veću od života, a već sam izbor pripovjedača, koji je u ovom slučaju Asteriosov brat blizanac – umro već pri porodu, ukazuje na autorovu sklonost pomaknutom humoru, bizarnim, a istovremeno zastrašujuće preciznim rješenjima.

Aterios Polyp uz sve to je i velika, zabavna, neočekivana avantura, roman koji traži čitateljevu punu pažnju i jedna od prvih velikih Odiseja novog milenija. Postoje filmovi, knjige, magnetski privlačna umjetnička djela kojima se volimo vraćati i vraćati. Asterios Polyp svakako je jedno od njih.

F.B.