Malo dobroga nosimo iz prethodne godine, ali kvalitetnih knjiga nasreću ne manjka. Na početku 2021. pitali smo naše kritičarke i kritičare što su čitali u prethodnoj godini, koji su njihovi favoriti i dobili smo hrpu odličnih preporuka! Po kojim knjigama će pamtiti 2020. godinu otkrijte u nastavku!
Semezdin Mehmedinović, Ovo vrijeme sada (Buybook, 2020; Fraktura, 2020.)
Mehmedinović poetički nastavlja utabanom stazom, ali se tematski izmiče u prošlost. Priča o Sarajevu pre rata, o iskustvima koja su ga formirala, o ljudima kojih više nema, a opet su sveprisutni u njegovoj knjizi. Svakako da je i povratak iz Amerike uticao da ova poetska proza bude neka vrsta ponovnog susreta s gradom, s duhovima prošlosti, sa sobom. Premda Mehmedinoviću nikad nedostajalo fine melanholije, čini se da Ovo vrijeme sada osvaja nove vrhove. Zaista predivna knjiga.
Svetislav Basara, Kontraendorfin (Laguna, 2020)
Svaka knjiga Svetislava Basare je događaj. Svakako najtalentovaniji pisac svoje generacije, vrcav, duhovit, pronicljiv i drzak koliko se to može biti, u svakoj svojoj knjizi iz "Laguna" faze on lestvicu satire podiže sve više. Kontraendorfin, disertacija nije izuzetak. Postoji li hormon nesreće ili sve ono loše što nam se dešava radimo sami sebi? Odgovor na ovo pitanje je izlišan, ali Basari zapravo i nije bitan, bitna je prilika da se njegov neverovatan dar ponovo razmahne i zasija u punom sjaju.
Vladimir Kopicl, Udaljeni bubnjevi (Kulturni centar Novog Sada, 2020)
Udaljeni bubnjevi nije najbolja pesnička zbirka Vladimira Kopicla, ali postoji nešto što ovu knjigu izdvaja od relativno obimne postjugoslovenske pesničke produkcije. Da parafraziram Basaru iz Kontraendorfina: "Ništa u Srbiji nije trajno pa ni streljanja." U tom smislu, karijera novosadskog pesnika i konceptualnog umetnika zaista zaslužuje svaku pohvalu i pažnju. Nije lako trajati s jednakim uspehom tolike godine, biti veran sebi i sopstvenoj neoavangardnoj poziciji od početka sedamdesetih do danas. Udaljeni bubnjevi tu poziciju učvršćuju upravo stoga što joj se u svojoj razdraganosti rugaju, podsmevaju, što se s njom igraju. Ova zbirka je spomenik samom sebi postavljen naglavačke.
Sophi Anderson, Kuća na kokošjim nogama (ProPolis Books, 2019; Mitopeja 2019)
Junakinja ovog YA romana, dvanaestogodišnja Marinka, unuka je Baba Jage, čiji posao je da pomaže dušama da pređu iz ovoga svijeta u onostranost. I kao da već to nije dovoljno za avanturu, one žive u kući koja ih na svojim kokošjim nogama vodi kad god i kud god da poželi.
Riječ je o knjizi za mlade, pa bi oni koji ne daju često, ili uopšte, priliku ovom žanru mogli pogrešno da pretpostave kako je autorska ambicija skromna i prilagođena samo manje „iskusnoj“ čitalačkoj publici. Naprotiv, riječ je o tekstu koji se zasniva na kompleksnoj radnji koja povezuje slovensku mitologiju sa romanom odrastanja i avanturističkim žanrom, kako bi otvorila teške teme smrtnosti i suočavanja sa odlaskom bliskih osoba (što je inače relativno česta tema u ovom žanru). U godini koja je odnijela toliko mnogo ljudi, čitanje ove knjige teško je i ujedno katarzično iskustvo.
Kada se u sve to umiješa i uporna, često i zadrta težnja tinejdžerke da svemu uprkos pronađe svoj put, čitanje iz ugla odraslosti postaje vrlo zanimljivo i posebno izazovno. Junakinja nas odbija i privlači istovremeno, u njoj prepoznajemo sopstvena iskustva iz mlađih dana, ali smo i spriječeni da ma šta uradimo da promijenimo njene odluke. Prosto, sa druge strane smo papira, i možemo samo da je pratimo u njenim nastojanjima.
Tako, usred magijskog ženskog svijeta prikazuje se najrealističnija moguća situacija – svakoj mladoj osobi, bila ona vještičina unuka ili ne – potrebna je sloboda i strpljenje bliže i šire sredine u kojoj se razvija.
Marlon James, Crni leopard, crveni vuk (Laguna, 2020)
Zamislite svijet afričke mitologije spojene sa žanrom gritty epic fantasy – napisan tako da gotovo svaka rečenica donosi miris, ukus i boje krvi, znoja i ljudskih izlučevina, bez milosti kako za likove, tako i za one koji čitaju, bez skrivanja prema ma kojem ljudskom tabuu, bez srama u opisivanju najrazličitijih seksualnih praksi, sa likovima čija se etika jedino može okarakterisati kao zla, gora, iskonski najgora, u svijetu u kojem su svi od djece do staraca skloni činjenju i trpljenju nepojmljivog nasilja – i dobićete prvi tom planirane trilogije Marlona Jamesa.
Svaki je čovjek drugom ako ne vuk, onda leopard. Korupcija, nasilje, beščašće koji dominiraju ovim svijetom kontrapunktirani su jedva vidljivim tragovima ljudske samilosti, ljubavi, poštenja. U svem tom doslovnom blatu i truleži, čak i najmanji trag dobra i istine, iako nikad ne i moralne „čistote“, odjekuje kao najhrabriji čin idealnog heroja u idealnom svijetu gdje se tačno znaju granice dobra i zla.
Autor ne samo da ne teži svijetu etičkih polarnosti, već koncepcijom cijele trilogije, u kojoj je planirano da svaka knjiga bude ispisana iz perspektive drugog/e pripovjedača/ice, ali tako da se opisuju isti događaji, nad objektivnom istinom primat dobija multiperspektivnost. Probijanje kroz tekst je intenzivno i mučno, koliko ujedno fascinantno i sveprožimajuće čitateljsko iskustvo. Anticipacija drugih perspektiva dodatno pospješuje čitalačku zainteresovanost, iako isprva knjiga sporo počinje i traži veliko strpljenje dok se ne navikne na stil kojim je napisana i mapiraju osnovne tačke ove izuzetno kompleksne fikcionalne tvorevine.
Douglas Stuart, Shuggie Bain (IPC media, prevod u pripremi)
Douglas Stuart je pisac iz radničke porodice iz Glasgowa, koji se decenijama profesionalno bavio modnom industrijom i sarađivao sa najvećim kompanijama iz te branše, da bi nakon napornog radnog dana pisao svoj prvi roman, za koji je ove godine dobio Man Booker priznanje.
U romanu naslovljenom po imenu glavnog protagoniste, a koji je inspirisan autorovim ličnim iskustvima odrastanja, pratimo priču o odrastanju dječaka Shuggija u postindustrijskom Glasgowu tokom 80-ih godina prošlog vijeka, i posebno njegovom odnosu prema majci Agnes. Život radničke porodice u doba surovih kapitalističkih politika Margaret Thatcher, potpuni raspad sistema tzv. države blagostanja, uporediv je sa iskustvom razaranja socijalističkih tekovina na našim prostorima.
Jedna od najvećih prepreka sa kojima se radničke porodice suočavaju jeste gubitak stabilnih primanja, poslova, socijalne zaštite, kvalitetnog stanovanja, visokog nivoa obrazovanja i neophodne zdravstvene zaštite. U tim uslovima Agnes potpada pod alkoholizam. I upravo ovaj tabu žene koja boluje od bolesti koja razara individue, porodice i sve njima bliske osobe, potom iskustvo bivanja majkom u radničkom okruženju, nošenje sa različitim stepenima rodno zasnovanog nasilja, teme su koje Stuart opisuje na izuzetno empatičan i hrabar način. Shuggijevim očima gledamo svijet nepravde, bez skrivanja svih razočarenja, prljavština i nepravdi, ali je to ujedno i očima osobe koja beskrajno voli svoju majku i brata. Na taj način autor izbjegava da upadne u opis bijede i jada samo sažaljenja radi.
Takođe, važan aspekt priče jeste i junakov gej identitet u homofobnom kontekstu. Upravo temi gej ljubavi tokom naredne dekade 90-ih Stuart je posvetio svoj drugi roman, koji je već napisao i očekuje se njegovo skoro objavljivanje.
Darko Cvijetić, Schindlerov lift (Buybook, 2018)
Ako je ovo roman o jednoj prijedorskoj zgradi (zapravo, dvjema) za vrijeme i nakon rata u BiH, onda svako poglavlje, kao vrata lifta, otvara pogled na smrt. Tu paralelu lako je povući iz bar dvaju razloga. Prvi je prisustvo lifta u Liftu, usječenost u tekst zagradama koje služe kao kursori [njima se utvrđuje da je riječ o liftu marke Schindler što potencira realizam teksta, a švicarsku kompaniju (evokacijom) povezuje s poznatijim Oskarom Schindlerom]. Osim toga, lift je u tekstu giljotinska košara, stubište za nebo – alegorija suda koji je negdje između ljudskog i onog višeg, transcendentnog. Drugi razlog je struktura romana, koncentracija tragike u relativno kratka poglavlja, prolog i epilog. Zbog toga, kao i zbog iznimne stilske vještine, tekst na uho pada kao lift kroz vozno okno. Iza njegovih vrata, smrt se promišlja u širini svog dosega i u tami, ništavilu svoje biti. Schindlerov lift je velika i vrijedna knjiga koja nadilazi “year-end” liste.
Anja Golob, Didaskalije uz disanje (Sandorf, 2019)
Kvalitetu poezije, čini se, uvjetuju dva kriterija – originalnost misli i uspjelost stiha. Poezija Anje Golob zadovoljava oba odnosno demonstrira ih svojom jedinstvenom poetikom. Budući da sam o Didaskalijama nedavno pisala, koristim priliku da još jednom, u nešto manje riječi, upozorim na ovu izvrsnu knjigu.
Darko Šeparović, Pristanište (Fraktura, 2020)
Jedan od boljih božićnih filmova, Dim Waynea Wanga (1995.) pokreću poluge dobre priče. Finoća strukture, svijest o perspektivi. No, i film promišlja, pomiče te poluge. Štoviše, uz pomoć lajtmotiva – duhanskog dima, i sjajan soundtrack, Dim stiže na sâm izvor priče. Ta kvaliteta ovdje će povezati Wangov film s romanom Pristanište prozaista i pjesnika Darka Šeparovića. Naslanjajući se na autorov prozni prvijenac (Krvotok, Gradska knjižnica Rijeka, 2018.), drugi Šeparovićev roman razmatra konstrukciju književnog teksta dok tekst ujedno suvereno vodi. Pričom o čovjeku koji gradi brod – što prilično dobro sažima roman – Pristanište slijedi vlastiti žanrovski obrazac. Od važnijih obilježja tu je sporogoreći stil – inzistiranje na detalju, na procesu. Jer, čak je i usporena eksplozija lijepa (str. 58). Predočena poezija, kao i ona među stranicama, još je jedan adut Pristaništa. Romana čija će se recepcija graditi polako, stabilnih temelja.
Anna Burns, Milkman (Faber, 2018.)
Knjiga koja je osvojila Bukerovu nagradu za 2018. godinu, napisana komplikovanim stilom koji je teško prevesti, pa možda zbog toga još uvek nemamo nijedno regionalno izdanje. Inače uzbudljiva priča o devojci koja dospeva u centar pažnje kada se za nju zainteresuje ugledni i opasni član IRA u vreme severnoirskog sukoba.
Maša Kolanović, Poštovani kukci i druge jezive priče (Profil, 2019)
Zbirka priča koju ste verovatno već čitali, ukoliko niste, preporučujem je ne zato što je autorka za nju osvojila Nagradu EU za književnost, već zbog talenta i umeća s kojim je napisana i lakoće i uživanja s kojim se čita.
Louis Armand, Clair Obscur (Equus Press, 2011)
U Trstu devedesetih godina prošlog veka, dok se u obližnjim državama ratuje, junakinja pokušava da napiše scenario za film o misterioznoj ženi koja se istim pitanjima krivice i odgovornosti bavila na istom mestu, ali u vreme Drugog svetskog rata. Tekst i naracija prate logiku filmskog scenarija, a sam jezik preuzima funkciju kamere.
Jerko Mihaljević, Putar i parizer (Oceanmore, 2020)
Debitantski roman objavljen 2020, naizgled samo zabavna priča o momcima u kasnim dvadesetim koji kreću zajedno na more, u stvari odlična, ozbiljna i možda ne ni previše prijatna knjiga o propuštenim šansama, nesposobnosti komuniciranja, klasnim razlikama i prijateljstvu. Kraj je, moglo bi se reći, srećan, a to nam svima ovih dana treba. Više o ovoj knjizi uskoro na portalu!
Yangsze Choo, Noćni tigar (Znanje, 2020)
Noćni tigar je iznimno dobra mješavina povijesnog, pustolovnog i coming of age romana uz prstohvat magije i kinesko-malezijskog folklora. Radnja se odvija u Maleziji tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Junakinji i pripovjedačici Ji Lin, jedne sparne ljetne večeri u plesnoj hali gdje radi kao zabavljačica da otplati majčine dugove dopadne smežurani ljudski prst. U međuvremenu taj prst traži dječak Ren, koji ima samo 49 dana da ga vrati u grob svog učitelja jer će u suprotnom, barem prema lokalnoj legendi, učiteljeva duša biti osuđena na vječno lutanje. Sama radnja je izrazito napeta i dobro vođena, jedino što strši je romansa između protagonistkinje i njenog polubrata.
Yoko Ogawa, Profesorova omiljena jednadžba (Hena com, 2020)
Najnoviji hrvatski prijevod japanske autorice Yoko Ogawa (iako se radi o romanu objavljenom 2003.!) Ovaj se kratki roman slobodno može nazvati feel good knjigom iako nipošto nije banalna već na onaj japanski elegantan i suptilan način govori o bolesti, brojevima, ljubavi i drugim velikim sitnicama u životima običnih ljudi. Premisa romana (samohrana majka dobiva posao čistačice kod ekscentričnog profesora matematike čije sjećanje traje samo 80 minuta) je odlična udica za znatiželjne čitatelje, pogotovo one koji vole slice of life prozu.
Madeline Miller, Kirka (Profil, 2019)
Kako prepričati grčke mitove i epizode iz Odiseje, a da ne budu obična prepričavanja? Obratite se Madeline Miller koja je uspjela čarobnicu Kirku, tek epizodičnog lika iz Odiseje, pretvoriti u punokrvnu osobu i osloboditi je stereotipa vezanih uz moćne, ali osamljene žene. Točku na i daju predivni opisi mediteranskih krajolika i kratka pojavljivanja drugih likova iz grčke mitologije - od Prometeja, Odiseja, Ikara do Arijadne, Minotaura i Tezeja.
Počasni spomen: John Williams, Stoner, James Leo Herhily, Ponoćni kauboj, Emily St. John Mandel, The Glass Hotel, Lily King, Writers and Lovers.
Asja Bakić, Sladostrašće (Sandorf, 2020)
Nakon proznog debija Mars, čiji je američki prijevod ostvario vrlo solidnu recepciju s onu stranu Oceana, druga knjiga priča Asje Bakić dalje razvija trendove i obrasce koje je autorica prvencem zacrtala. Weird fiction ili slipstream neke su od oznaka koje bismo mogli vezati uz njeno pismo, u tematsko-motivskoj ravni određeno seksom, nasiljem, tehnologijom, kao i specifičnom dijalektikom utopijskog i distopijskoga; posrijedi je proza koja u svakom pogledu divergira u odnosu na primjetnije trendove u postjugoslavenskoj književnosti. Pritom, kao što ističe i sama Bakić, njene knjige priča nećemo biti u iskušenju da zamijenimo za romane - što u doba terora romana i pokušaja da se svaka prozna knjiga brendira kao roman predstavlja itekako dobrodošlo osvježenje.
Emmanuel Carrère, Kraljevstvo (Vuković i Runjić, 2020)
Jedan od najetabliranijih suvremenih francuskih pisaca, Carrère piše knjige koje je iznimno teško klasificirati. U Hrvatskoj friško prevedeno Kraljevstvo počinje, tako, kao osobna ispovijest o otkriću religije u teškoj životnoj fazi koju je autor prolazio; nastavlja se kao meditacija o nastanku kršćanstva i nevjerojatnome usponu “sekte židovskih ribara” koja je osvojila svijet; na koncu prerasta u fantastični roman, čiji protagonist postaje evanđelist Luka. Carrèreov prodorni, a iznimno “ležerni” stil pisanja, u hrvatskom uspješno repliciran iskusnom prevodilačkom rukom Vlatke Valentić, omogućuje gotovo neprimjetne prelaze između različitih rodovsko-žanrovskih registara.
Marina Perić, Ljiljan tate, dudureste (Vlastita naklada, 2020)
O književnom debiju Marine Perić, produciranome i objavljenome mimo svih kanala kojima poezija u našem književnom polju obično cirkulira, na Booksi je već bilo riječi. U jednoj rečenici: radi se o pjesništvu čija je društvenokritička oštrica izraženija nego kod većine eksplicitno “angažirane” poezije koja se piše danas i ovdje, a istodobno jezično smjelo na način koji se kod nas rijetko sreće.
Danilo Lučić, Sazrevanje modrica (Durieux, 2020)
Prva prozna knjiga pjesnika i urednika Lučića zbirka je priča koje, kao i u slučaju Asje Bakić, donose prijeko potrebni otklon od kodova realizma (koji, osobito u hrvatskom kontekstu, i dalje uživa monopol u prozi). Društvance penzionerki suočenih s prijetnjom dužničkog ropstva udružuje se s namjerom da opljačkaju banku; psihozi sklon muškarac na odmoru kod prijatelja u njihovoj vikendici na udaljenom otoku počinje razvijati paranoje o istinskoj naravi mjesta na koje je došao; nevoljki sudionik žurke beogradske zlatne mladeži među gostima prepozna bivšeg skinheada koji je nekoć teško ozlijedio njegovog prijatelja i na licu mjesta planira osvetu; eto tek nekih od sižea koje ispostavlja Sazrevanje modrica. Lučić ispisuje raznolike, često turobne ali uvijek uzbudljive svjetove, uvijek iznova prizivajući dickovsku slutnju o tome da je realnost koju uzimamo zdravo za gotovo puno krhkija no što se to čini.
Juan Pablo Villalobos, I Don't Expect Anyone to Believe Me (And Other Stories, 2020)
Ekscentrični roman meksičkog pisca u kome dominira kriminalistička fantastika sa ubistvima, prevarama, intrigama te koji odiše avangardnom nadmenošću u stilu. Pravo literarno osveženje sa španskog govornog područja kome ne manjka tematike, ali ni kvaliteta u formi.
John Lanchester, Reality, and Other Stories (Faber, 2020)
Zbirka od osam savremenih pripovedaka o "duhovima" sa akcentom na užas koji prouzrokuje moć koju tehnologija ima nad nama u današnjem svetu. Osobito preporučujem fanovima serije Black Mirror.
Sylvie Simmons, I'm Your Man (Ecco, 2012)
Sjajna biografija o poznatom pevaču, koja otkriva ambivalentnu prirodu jednog šarmantnog, talentovanog i katkad sebičnog čoveka.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
